četvrtak, 26. ožujka 2015.

Recenzija: Sherrilyn Kenyon: Dark-Hunter Series

Moj društveni život propada. Zapravo je već na izdisaju, a ja jedino što mogu je podići pogled s knjige i apatično mu mahnuti. 

Da, opet sam našla nešto savršeno i iako mi se čini da istu rečenicu pišem u posljednjih nekoliko postova, ne znam koji da pridjev upotrijebim, a da bude barem djelomično prigodan za ovu situaciju. 

Zato i priznajem da sam se pretvorila u krticu kojoj će uskoro prijetiti opasna dioptrija ako ne prestane buljiti u slova. Ali kao što kaže One Republic: Everything that kills me, makes me feel alive...

Da prestanem pjevati hvalospjeve ovoj divoti, napokon ću se pokrenuti i napisati nešto konkretno i korisno :D

Dark- Hunter Series serijal je naprosto nedostižne autorice Sherrilyn Kenyon i sramota me što donedavno  za nju nisam ni čula. Njezinoj mašti naprosto nema kraja što potvrđuje i broj izdanih romana, koje izbacuje kao iz topa, a svaki novi koji izda bolji je od prethodnog (ako je to uopće moguće!).

Ali vi vjerojatno čekate da ja objasnim tko su uopće Dark-Huntersi. E pa da vas odmah ubijem u pojam ili pošaljem pred Rajska vrata...

srijeda, 18. ožujka 2015.

Recenzija: Amelia Hutchins: The Fae Chronicles

Odmah u prvoj rečenici želim naglasiti koliko preporučujem da pročitate ovoj serijal.

Sastoji se od četiri romana: Fighting Destiny, Taunting Destiny, Escaping Destiny, Seducing Destiny.




Već u samom naslovu jasno nam je o čemu ćemo čitati i mislim da ste se svi već susreli s pojmom Fae ili Fairy, to jest vila, i iako se u našem jeziku i kulturi obično spominju samo usput, u legendama ili u pričama za malu djecu (npr.Dobra vila u Pepeljuzi ili Trnoružici) svjetska književnost i taj pojam uspjela je uzdići na veću razinu i tim mističnim bićima udahnuti život i karakteristike zbog kojih bi se dobre stare Zubić vile sakrile pod krevet od straha ili srama :P 

srijeda, 11. ožujka 2015.

Recenzija: Corinne Michaels: Beloved i Beholden

Pripadati nekome.
Sve što sam željela je biti voljena. Žudjela sam za tim- trebala sam to, čeznula za tim- više nego za hranom i vodom. Težila sam neuništivoj ljubavi i privrženosti. Takvoj vrsti ljubavi koja povezuje duše. Ljubavi toliko dubokoj da dvoje stopi u jedno.
Postati nečijom voljenom. (prijevod: Rose :D)

Dala sam si malo slobode ovaj puta i za uvod iskoristila riječi autorice. Danas vam pišem o protagonistici čiji život je obilježio odlazak najvažnije osobe u njezinu životu- njezinog oca. 

Catherine Pope i njezinu majku otac je napustio na njezin deveti rođendan, obećavši joj da će je uvijek voljeti, a onda otišao i nikada joj se više nije javio. 
Sada, godinama kasnije, ona se sprema stati pred oltar i započeti život s Neilom, savršenim zaručnikom kojeg voli najviše na svijetu. Dobro podmazani iskustvom ostalih sličnih romana, možemo zaključiti kakav nas zaplet situacije ovdje čeka: Catherine zatekne Neila u krevetu s drugom (dobro, na kauču s drugom), on je ganja preko cijelog grada da joj objasni...kako je vrijeme da prekinu jer je ona već trebala shvatiti da njihova veza nikuda ne vodi.
Osim, očigledno, prema oltaru, ali shvatili smo već s kakvom vrstom imamo posla pa se ne treba čuditi.

četvrtak, 5. ožujka 2015.

Recenzija: Cate Tiernan: Immortal Beloved series

Nisam imala pojma što očekivati s ovim serijalom. Ne sjećam se čak ni gdje sam čula za autoricu, niti kako sam od svih njezinih romana izabrala baš ove.

Očigledno im je bilo suđeno da podnesu moju kritiku :D

Nakon ovakvog uvoda, sigurno se pitate kamo ja to ciljam. :P

Nastasya je besmrtnik. Ovo je 449 godina njezina života i prva u kojoj se nešto u cijelom tom postojanju počelo događati. Vatreno krštenje biva napad njezinog najboljeg i stoljetnog prijatelja Innocencia (pazite ironiju u imenu :D)na nevinog taksista, kojemu ovaj magijom slama kralješnicu samo zato jer je, evo , ljut.

To je sve što Nastasya može podnijeti i zato u tajnosti pakira kofere i zaputi se iz Britanije u SAD, ženi po imenu River, koju je upoznala davno i sasvim slučajno i koja joj je ponudila utočište ako se ikada poželi promijeniti.


Recenzija: Sarah J.Maas: Throne of Glass series: Prijestolje od stakla



Nakon  tirade koju sam davno započela na račun serijala i pametovanja oko toga zašto ih uvijek volim čitati tek nakon što su svi dijelovi do zadnjega objavljeni, skrušeno moram priznati da je ovo jedan post o serijalu koji je još uvijek u nastanku.

Ironija je očigledna, ali pozivam se na to da još ne znate s kakvim apsolutno fantastičnim knjigama imamo posla, i hrabro nastavljam dalje.