četvrtak, 28. svibnja 2015.

Recenzija: Victoria Aveyard: Grimizna kraljica

*Ova recenzija u originalu je objavljena 2015., no dorađena je nakon objave romana na hrvatskom jeziku, 2017.*

Sigurno ste čuli za Grimiznu kraljicu. Ma sto posto! Da se izrazim rječnikom koji bi hrvatska nacija prepoznala: svojedobno je i iz paštete je iskakala! Nedavno ju je kod nas objavilo Znanje.

Ja se ponekad volim inatiti i sama sebi pa to ispadne ili komično ili žalosno, ali odlučno odbijam pratiti onu: kud svi tud i mali Mujo, pa sam tako donedavno zaobilazila čitanje ove knjige. Htjela sam da se buka slegne, da na Instagramu prestanu objavljivati slike s "omiljenim rečenicama", da na Goodreadsu daju oduška svim hvalospjevima i završe "patnje mladog Werthera" jer je ovo tek prvi dio serijala i sad ti čekaj godinu dana da osvane nastavak. Sve se to zbivalo davne 2015.

No nisam uspjela dugo odolijevati, pa sam roman pročitala svega par tjedana nakon objave.
Drago mi je što smo ga dočekali i u našim krajevima.



Društvo je podjeljeno na dva dijela: Crvene, siromašne, potisnute i izrabljivane i Srebrne, plemstvo koje drži svu vlast i moć. Dok je svijet evoluirao i Srebrni se mijenjali, sticali nadnaravne i nepobjedive moći, Crveni su ostali isti, izgubivši time svako pravo na jednakost i postojanje. 
Mare Barrow sedamnaestogodišnja je Crvena djevojka koja ne može pobjeći  sudbini: obzirom da nije savladala nikakvu posebnu vještinu koja bi koristila Srebrnima, Mare će, kao i njezina tri starija brata, biti poslana u rat koji godinama bijesni i kojem se ne nazire kraja. Drugim riječima, čeka je skora smrt i nitko ne može učiniti ništa da je od nje spasi. 

Barem ne nitko od onih kojima je do nje stalo.
Odlučna pokušati pronaći nekakav izlaz za sebe i najbolje prijatelja Kilorna  iz bezizlazne situacije, Mare je spremna na sve, pa čak i pridružiti se ilegalnoj organizaciji koja želi srušiti vladavinu Srebrnih.
Svjedočivši strahotama koje je rat donio u društvo Crvenih i samu njezinu obitelj, jadu i bijedi u kojima cijeli jedan društveni sloj potlačen živi i pati godinama, te opća nepravda koja je jedino što vide na horizontu, Mare vodi u opasne igre, a na kraju i u mutne vode Srebrne aristokracije, koja je može skresati u korijenu ne samo iskustvom u prljavim poslovima već i moćima koje im je dodijelila priroda proglasivši ih time moćnijima i nadređenima.

Odjednom se našavši na samom dvoru i među ljudima koje je oduvijek mrzila, ima priliku promijeniti svoju budućnost, ali i sam svijet.
Pod uvjetom da je voljna žrtvovati svoj život ili živote nevinih ljudi.


Nekoliko stvari želim reći o ovom uratku...



Najprije, dobra reklama čini čuda. Ovaj roman prvo je najavljivan na sva zvona, a zatim su njegovu kvalitetu i originalnost oduševljeni čitatelji uzdizali u nebeske visine. 

Moram se složiti s onim komentarom koji tvrdi da je ideja dobra, način pisanja zanimljiv i privlačan i radnja zanimljiva.



Ono što mi nije baš sjelo na prvu jest velika sličnost s motivima koje smo još nedavno susreli kod Kiere Cass i saznanje da se prašina oko njezine trilogije koja je osvojila svijet još nije slegla, a mi već zaboravljamo na tu slučajnu (?) sličnost: djevojka sa samog dna društvene ljestvice, igrom slučaja, ali zbog slučajnog otkrivanja neke njene posebne karakteristike, završi među državnom elitom i odjednom s mogućnošću utjecanja na  ustaljeni i stoljećima potvrđivan, koliko god bio besmislen nama čitateljima, društveni poredak.

U ovom slučaju Mare na dvoru, kao da već nije dovoljno što su je zaručili za princa koji je objeručke prihvaća iako bi na nju trebao gledati kao na nešto smrdljivo pokupljeno s ceste, uporno susreće prikrivene istomišljenike koji su spremni odmah istupiti i pružiti joj svoje usluge i pomoć, ne zapitavši se najprije tko je uopće ta mala i treba li njezin dolazak automatski značiti početak nekakve revolucije. 
I da ne zaboravimo da se sve to uspješno skriva od kraljice koja je sposobna čitati misli.
Ali! Možda će upravo ta sličnost mnoge čitatelje navesti da se zaljube u ovaj roman. 

Moram, također, spomenuti ono najvažnije - da svaka sličnost s Kass ovdje prestaje.



Vrlo sam, vrlo, zadovoljna načinom na koji je prikazana težina situacije u kojoj se Mare nalazi, ograničenost resursa s kojima se mora boriti da dostigne cilj i stalan strah za živote voljenih, te pred potpunim uništenjem Crvenih za koje, u slučaju neuspjeha, ona snosi najveću odgovornost. 




Povrh svega toga, Mare na svakom koraku podsjećaju, ali i sama uči, da nikome ne smije vjerovati - što me dovodi do sljedećeg komentara. Najviše zainteresiralo nekoliko muških likova.





Obično se prvi roman iz nekog serijala usredotočuje na oslikavanje društvene sredine ili predočavanja atmosfere, te dočaravanja doživljaja koji onda kasnije oblikuju protagoniste i ostale likove. Sam razvoj likova vidi se u kasnijim nastavcima i tek kada imaju neki temelj na kojem se mogu mijenjati. U ovom romanu posebno mi se sviđa lik (neću imenovati zbog očiglednih razloga) koji je pravi primjer dobro razrađena i definirana karaktera. Ako uspije isto postići i s ostalim likovima, autorica će napraviti jedan dobar posao kojemu se kvaliteta neće bazirati na temi, nego će težište biti na protagonostima i potencijalu koji oni imaju da stvore dobru priču. 

Znate li kako nas autor na početku obično voli zbuniti ljubavnim trokutom pa se do izlaska nastavka potučemo jesmo li "tim Edward" ili "tim Jacob"? U Grimiznoj kraljici umiješala je i treći tim, pa se tako u borbu imeđu dva princa sasvim neprimjetno ubacuje naznaka još jednog natjecatelja za srce mlade Mare. 




Ono što posebno oduševljava je činjenica da takve stvari čitatelj zaključi iz konteksta, skrivenih pogleda koje si likovi međusobno upućuju ili nesebičnih žrtvi, a onda vas autorica iznenadi i pokaže vam da ljubavni problemi i aspiracije nisu uzrok nečijeg ponašanja. 

Tri muška lika za koje smatram da će na kraju biti konkurenti za Mareinu ljubav, možda su samo dobra varka i navođenje na krivi trag, a vama se možda uopće neće činiti kao mogući kandidati. Priča je završila ostavivši nas nervozne i pomalo nesigurne u ono što slijedi.
Kao što sam rekla, ja ću biti zadovoljna samo ako ovi likovi ostanu na spomenutoj razini.



Što se popratnih likova tiče, tu nas ne čeka ništa novo ili neočekivano: nedozvoljene i tragične ljubavne priče, zavjere, osvete i urote standard su koji se ne zaobilazi.


Od ostalih interesantnih sitnica, za oko mi je zapelo samo ime Mare (koje nije nikakva kratica ili nadimak i na engleskom mi ne zvuči baš kao ime za glavnu junakinju, ali možda se jednom dokaže da i taj očajni zašto ima svoje zato...) koje sam i ja elegantno kroatizirala i nastavila ga čitati točno tako kako se piše 😂 pa je mi moja Mare sada nekako više bliska. Druga stvar je krilatica Grimizne garde koja me zaista dira u srce...



...u kontekstima u kojima se pojavljuje u jednom dahu potiče na pokret i budi nadu te  naglašava dubinu moralne degradacije koja je postala očekivana svakodnevica. 






Crvena kraljica, unatoč ponekoj negativnoj kritici koja uvijek proizlazi iz subjektivnosti, mogu preporučiti svakom čitatelju kojeg srce vuče prema dvorskim intrigama, a istodobno želi zasititi glad za fantastičnim.









2 komentara:

  1. Za ovu knjigu sam saznala zahvaljujući Instagramu, u jednom trenutku mi je delovalo kao da je ceo svet okačio fotku sa tom knjigom. :) I palo mi je na pamet da je možda vezana za Tjudore, a ja sam opsednuta tim periodom, pa sam počela da kopam po netu i grdno se razočarala kad sam videla da nije ni blizu onoga što sam očekivala. Tvoja mi je recenzija opet vratila veru da je možda ipak vredi pročitati iako nisam neki fantasy fan. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, Instagram je bio pun Kraljice, ali nema ona veze s Tudorima. :D
      Bacite pogled iako niste fan fantasyja, ako vam se ne svidi lako odustanete i ništa vas ne košta.
      I hvala na komentaru! <3

      Izbriši