petak, 22. rujna 2017.

Recenzija: Rachel Van Dyken: Ljubavni posrednik: Pravila igre i Ljubavni posrednik: Nasljednica


S vremena na vrijeme pojavi se roman (ili u ovom slučaju dva) koje bih posebno toplo preporučila muškoj publici. Možda ne bi bilo pametno da se nađem u blizini kojega od njih taman onda dok čitaju jer bih ih vjerojatno ugnjavila pitanjima kako ti se čini ovo ili slažeš li se s onim, ali svakako bi me zanimao generalni dojam koji bi stelki o dva romana o ljubavnim posrednicima.
Danas pišem o ovotjendnim favoritima iz izdanja 24 sata, Ljubavni posrednik: Pravila igre i Ljubavni posrednik: Nasljednica.



Ljubavni posrednik: Pravila igre

On je naprosto najbolji u onome što čini, a svoj je talent uspio unovčiti. Ian je ljubavni posrednik, to jest, jedan dio magičnog dua koji je osnovao agenciju Wingman Inc. Spomenuta dobropoznata agencija djevojkama nekom vrstom instrukcija pomaže osvojiti dečke koji ih zanimaju. Ian je igrač u pravom smislu riječi. Jednim pogledom osvaja svaku djevojku koju poželi, čita ženske potrebe kao otvorenu knjigu i može nanjušiti razlog zašto svaka od njegovih klijentica ima problem koji ima.
On je Superman.
A svaki Superman ima svoj kriptonit.
Njegov je slučajno Blake, djevojka u prevelikoj odječi i groznim Adidas japankama, možda jedina u cijelom kampusu koja nije ostala bez riječi kad ga je vidjela golog kao od majke rođenog i ona koja treba njegovu pomoć kako bi osvojila svog prijatelja iz djetinjstva.
Ian se zbog toga nađe rastrgan između potrebe da ispoštuje dogovor koji su sklopili i pomogne joj osvojiti dečka kojeg želi ili da prekrši pravila i baci u vjetar sve što je s najboljim prijateljem stvarao kako bi osvojio djevojku svojih snova. Odluka svakako nije lagana. 

Ljubavni posrednik: Nasljednica

Kad ne smijete ni pogledati u smjetu djevojke koju želite ako hoćete zadržati glavu na ramenima i odnos s najboljim prijateljem, ne preostaje vam drugo nego tugu utapati u društvu onih koje će uvijek biti samo kopije nedostižnog originala.
I pritom se trudite biti najveći šupak na svijetu.
Zar ne? Zar ne?
Lex zna da ni jedno od toga nije istina, no ne može si pomoći. Gabi je Ianova najbolja prijateljica i ne zaslužuje ženskaroša poput njega.
Istina, on je nevjerojatno zgodan i nabildani kopjuterski genij čiji program je Wingman Inc. priuštio nevjerojatan uspjeh. Naime, Lex je osmislio softwer koji na temelju unesenih podataka može izračunati kolike šanse dvoje ljudi ima da uspije u vezi. Zahvaljujući toj mogućnosti, klijentela agencije širi se munjevitom brzinom, što znači da će Ian i on uskoro morati prihvatiti nove zaposlenike.
A prva od njih bit će upravo Gabi, draga i nevina djevojka, Lexova tiha patnja i ona koju će morati podučiti vještini zavođenja, a da pritom i sam ne bude zaveden. 


Rekoh gore u uvodu da bih htjela da pokoji momak pročita ova dva romana, s namjerom da mi kasnije odgovori na pitanje koje me strašno zanima. Dečki moji, razmišljate li i vi ponekad poput Iana? Ostavimo po strani to koliko ste recki uspjeli napraviti na uzglavlju kreveta, mene zanima onaj bitan dio muško - ženske dinamike, a to je razmišljate li unaprijed o tome što je potrebno da biste osvojili osobu s kojom želite vezu, a ne samo kratkotrajnu avanturu. 

Fascinira me, a ujedno i tjera na bezbroj pitanja o autentičnosti tih razmišljanja, autoričino pisanje s muške perspektive. Zadivljena sam iz tog razloga što je Rachel očigledno posvetila zavidnu količinu vremena analizirajući u tanane korake koji vode od slučajnog (ili ne?) spajanja pogleda, preko procesa zavođenja (nekad višednevnog ili višemjesečnog, ponekad onoga koje traje svega nekoliko sekundi prije nego stvari prijeđu na višu razinu) u kojem se posebno usredotočila na ulogu mirisa i emocija poput ljubomore i samopouzdanja, pa sve do samog cilja - veze. Pomalo sam skeptična zato što mi se, na temelju iskustva u čitanju drugih romana pisanih iz muške perspektive, čini da dečki u ovome zaista puno razmišljaju za nekoga tko sam za sebe tvrdi da se ne voli baviti emocijama. No s druge strane, da nisu takvi, ne bi se mogli baviti onime čime se bave. I ne bi nas ostavili da se divimo tome koliko su uspješni u tome. 


Malo je reći da su me ova dva romana oduševila. Oni su zapravo jedan od najboljih primjera zašto volim ljubavne romane - upravo zbog inzistiranju na kompliciranosti muško ženskih odnosa koji se temelje na njihovim emocionalnim, mentalnim pa čak i fizičim karaketistikama i nezaobilaznom društvenom okruženju. 

Naša dva današnja romana ispunjena su humorističnim prepirkama, nedokučivim odnosima i mladenačkom zbunjenošću - upravo to im daje tu neodoljivu draž.


Drugi roman od dvojice o kojima danas pišem izašao je tek jučer, što vam govori da sam se pošteno potrudila nabaviti ga i pročitati što sam prije mogla, a spremna sam stati iza tvrdnje da ni vi nećete požaliti ako ih kupite. Dame moje, ipak sam uvjerena da ćete vi biti te koje će se biti spremnije prepustiti profesionalnim savjetima Iana i Lexa, što znači da ste vi one koje sa mnom možete podijeliti svoje tajne. Jeste li ikada odlučile povuči koji strateški isplanirani pokret kako biste privukle nekoga tko vam se sviđa? Jeste li bile uspješne u tome?
Čakam vaše komentare.


Recenziju ovog romana na engleskom jeziku možete pronaći ovdje.

Recenzije romana slične tematike možete pronaći na sljedećim linkovima: 




Nema komentara:

Objavi komentar