četvrtak, 28. rujna 2017.

Recenzija: Teresa Medeiros: Šarmantni princ


Ako volite ljubavne romane poput mene, vjerojatno je u vašem društvu već netko donio zaključak da i sami živite u bajci. Kad čitam knjigu poput one o kojoj ću vam pisati u ovoj recenziji, svaki puta radim to s osmijehom na licu, sva sretna što mogu biti dio priče u koju me odvede. Jer ima li išta ljepše od tople, živahne obiteljske priče koja podsjeća na to koliko je život zapravo nevjerojatno lijep? Ja bih svoju bajku odabrala u bilo koje doba.
Današnja bajka zove se Šarmantni princ, a prva je iz pera Terese Medeiros koju nam objavljuje Mozaik knjiga.


On je Bannor Smioni, ponos Engleza i strah i trepet Francuza. Ratnik i nadasve poznati zavodnik koji je zaglavio s čoporom nimalo poslušne djece. 
Kao i svakom ratniku, najveći izazov predstavljali su mu upravo njegovi mališani, pa se Bannor odlučio na ozbiljan korak. Svojeg vazala poslao je u potragu za milom i mirnom djevojkom koja bi postala njegovom suprugom i majkom sve većeg broja djece.
A onda se vazal vratio s lady Willow od Bedlingtona, ponosnom i tvrdoglavom djevom koja se Bannoru nije libila suprotstaviti. Otada ni jedan Bannorov plan nije išao po planu.
Pa ipak, život mu je odjednom postao zanimljiviji no ikada prije.

Willow je odrasla brinuvši se o svojoj brojnoj polubraći i jedina njezina želja bila je da je netko voli, a ne samo da je treba. Odmah po dolasku na Bannorovo imanje shvatila je da joj se ta želja nikad neće ostvariti. Naime, naočitom ratniku svako malo na pragu je ostavljeno dijete, a njegova sposobnost razmnožavanja bila je naprosto legendarna. Posljednja stvar koju je on želio još je jedno dijete, pa makar i s vlastitom suprugom. No Willow nije imala nikakvu namjeru odustati. Za svoju i za dobrobit Bannorovih potomaka, odlučila je preuzeti stvari u svoje ruke i pokazati ratniku kako se osvaja najvažnija bitka u životu.

Kad je Mozaik tek najavio objavu ovog romana, jedna ptičica po imenu Brankica 😉 već je bila dobro istražila cijelu stvar pa mi je došapnula da će priča biti nešto malo slična jednoj bajci (takozvani retelling, engl.), a ja sam (zar ste sumnjali?) odmah morala pregledati sve što se pregledati dalo kako bi saznala što nam se to točno kuha. 
E, pa, ono što sam saznala potaknulo me da jedva dočekam spomenuti roman. Šarmantni princ možda bi se, ako baš budemo sitničavi, mogao usporediti s jednom od dobro nam poznatih bajki, ali samo u dva detalja koja bi mi možda čak i promakla da se nisam dobro koncentrirala da ih zapazim. Autorica je spomenute detalje tako vješto ukomponirala u svoju priču da je teško uopće steći dojam o nekakvoj sličnosti.

Jako mi se sviđa glavni ženski lik u ovoj priči, jer Willow nije tipična djevojka poput onih koje su obično oslikane tako da se po dafaultu rastope od miline na sami spomen djece i zasnivanja obitelji. Ova žena sve to želi, ali pod svojim uvjetima i ne libi se pokazati svoju odbojnost prema mišljenju da bi se trebala podrediti obiteljskom životu samo zato jer je ima s*se i piiip. 

Ako vas ne privlači usporedba s bajkom jer možda niste obožavatelj istih, dozvolite mi da vam kažem kako ova dama ima vrlo zanimljiv karakter koji je spreman frajeru priuštiti poprilične glavobolje, uskratiti milost onima koji ju godinama zlostavljaju, stati na kraj razmaženom čoporu djece i pobrinuti se da se i njezine skrivene potrebe. Zapravo je ona ta koja je spasila svojeg princa, s obzirom da su jadniku skoro vlastitu kuću srušili na glavu.

Jedini prigovor koji imam je romantična priča započeta između dvoje trinaestogodišnjaka (koju svi bitni likovi potiču). Nazovite me staromodnom, ali meni to nije zabavno.

Ovaj roman prvi je dio trilogije čijim ostalim nastavcima se nadam što prije. S njime je Mozaik knjiga na bogatu listu poznatih autorica uvela još jedno ime koje će uskoro obožavati svaki vjerni čitatelj povijesnih ljubavnih romana.


Recenziju ovog romana na engleskom jeziku možete pronaći ovdje.








Nema komentara:

Objavi komentar