srijeda, 22. studenoga 2017.

Komentiramo li ili...


Ovaj tjedan odlučila sam se na jednu drugačiju vrstu posta, o temi o kojoj već dulje vrijeme namjeravam pisati.
Radi se o komentiranju.



Kao blogericu, nakon što objavim recenziju, post, komentar ili objavu na nekoj društvenoj mreži, zanima me vaše mišljenje o temi o kojoj pišem, a tema je obično knjiga.
Osim što vodim ovaj blog, Facebook stranicu i Instagram, članica sam mnogih drugih stranica i grupa za razmjenu mišljenja o knjigama. Ponekad ne sudjelujem aktivno poput ostalih članova, ali prisutna sam u dovoljnoj mjeri da primijećujem kako se neke 'rasprave' otimaju kontroli na jedan specifičan način koji se obično uvijek preskače ili ignorira.

Nisam ovdje da održavam bukvicu administratorima jer mi ne pada napamet miješati se ni u čiji posao, ali stvorila sam si i vlastiti kutak na internetu pa ovo pišem za njegovo dobro. 

  Voljela bih skrenuti pažnju na vrstu komentara koje osobno shvaćam vrlo uvredljivima čak i kad nisu upućeni izravno meni, a mislim da bismo uz malo pridavanja pažnje svojim riječima, svi mogli poboljšati komunikaciju i izbjeći komentiranje nečega što uopće nismo ni namjeravali.
Svaka stranica ima pravila ponašanja među kojima se obično spominje da je zabranjeno vrijeđanje drugih osoba i njihova mišljenja, međutim, puno nas zaboravlja da vrijeđanje ne uključuje samo vulgarizme.
I ismijavanje je vrijeđanje. Pozivanje na red je vrijeđanje.

U takvu vrstu ja bih smjestila komentar zbog kojega i postoji ovaj post, a svi smo ga već najmanje sto puta čuli. Kada netko postavi pitanje kako nam se sviđala neka knjiga, obično osvane barem jedan u sljedećem stilu:


Stvarno ne razumijem kako netko to može čitati.
Ili neka inačica:
Ne znam kome bi se ovo moglo svidjeti.
Ne shvaćam zašto bi netko to želio čitati.
I slično.

Kako se vama čine ove rečenice? Kako ih shvaćate?

Ovakva vrsta komentara meni je nešto najgore što mogu pročitati. Iste sekunde me izbaci iz takta, povrijedi me i uvrijedi, iako uopće nije namijenjen meni.

Ako ćemo tvrditi da ovakve izjave nisu nešto za čime bi se trebala dizati tolika prašina ili im se posvetiti cijeli post, zapitajmo se sljedeće: koga osoba ovakvim izjavama komentira?
Dijeli li ona zaista mišljenje o knjizi ili pokušava omalovažavati sve druge sudionike rasprave koji se s njime ne slažu?

Stvarno ne razumijem kako netko (normalan, ovakav ili onakav) to može čitati. Ne znam kojoj bi se ovo (zdravoj/normalnoj) osobi moglo svidjeti. 

Odakle nekome autoritet da svoje mišljenje postavlja kao referentno, kao točku polazišta? 
Samo zato jer mi nešto ne razumijemo, to ne znači automatski da je to krivo ili loše ili je zaslužilo prozivanja.
Ono najžalosnije, zapravo, kod takve vrste komentara jest da ljudi koji ih ostavljaju nisu svjesni da njima vrijeđaju druge ljude (možda vlastitu mamu, sestru ili prijateljicu) koji tu knjigu vole.
Ja to uvijek uspoređujem s hranom: samo zato jer ja možda ne volim tjesteninu, neću ustati usred restorana i izjaviti: "Stvarno ne razumijem kako netko može naručiti špagete". Jer ne radi se tu o špagetama ni o tome jesu li meni fini ili ne, niti o kuharu koji ih je skuhao. Radi se o tome da omalovažavam tuđe odabire samo zato jer se meni na špagetama nešto zamjerilo. Ali mogla sam tako jednostavno komentirati svoju porciju hrane umjesto da govorim o tuđoj...
Isto je bilo čim ostalim, isto je s knjigama. Komentar Stvarno ne razumijem kako netko to može čitati nikome neće reći ništa o tome zašto mi neku knjigu ne volimo, ali će itekako pokazati da nemamo nimalo suosjećanja ni poštovanja prema tuđim preferencama. Ismijat će drugoga i njegovo mišljenje.

Ne bih baš vjerovala argumentu da osoba s takvom vrstom mišljenja zaista traži da joj netko objasni svoj stav i opravda svoje mišljenje jer postoje i pristojniji načini da se takva usluga zatraži.  

Znam da to graniči s neostvarivim snovima, ali voljela bih kada bismo svi zajedno, i naša mala zajednica čitatelja i svi ostali koji javno o bilo čemu iskazuju mišljenje na internetu, malo više pazili na svoje riječi i ono što zapravo njima iskazujemo. 
Eto, to bi me baš razveselilo.

Što vi mislite o tome? Je li se vaš komentar ikad kome zamjerio samo zato jer se nije slagao s njihovim? Je li vam se itko ikada obratio na ovakav način? Biste li uopće obraćali pažnju na ovakvu vrstu komentara?
Kako biste se ponijeli prema njemu?

Pišite mi ispod,




1 komentar:

  1. Po ovom pitanju ja ti se nešto i ne uzrujavam previše, jer je moje mišljenje da će tim "vrsnim poznavateljima knjiga", takvi i slični komentari, biti jedino "literarno djelo":) koje su uspjeli napisati u svom životu. Čak mi ih je i pomalo žao, jer imam osjećaj da su to ogorčeni, nesretni ljudi koji jednostavno ne mogu naći nikakvo zadovoljstvo ili nadahnuće u svom životu a kamoli u "dobrim" ili "lošim" knjigama. Pozzz!

    OdgovoriIzbriši