četvrtak, 25. siječnja 2018.

Recenzija: Loretta Chase: Gospođica Čudesna


Gospođica Čudesna treći je roman Lorette Chase koje nam donosi Znanje i to, a ako se ne varam, nakon poduže stanke iza izdavanja prva dva naslova (Vojvoda od poroka i Gospodar grijeha). Ujedno je i prvi iz novog serijala Braća Carsington, koji se sastoji od 5 romana.


Alaistar Carsingtona lako se zaljubljuje, a najveći je problem što je pritom on jedini koji se zaljubljuje. Zhavaljujući tendenciji da  za svaku od tih ljubavi ode na kraj svijeta, često upada u nevolje, a nakon toga mora trpiti posljedica.
Jedna takva posljedica njegov je prisilan boravak u Derbyshireu, mjestu usred ničega.
Trebao je tamo doći i obaviti jedan kratak poslić, no jednostavno provođenje njegovih planova poremetila mu je tvrdoglava Mirabel, njegova gospođica Čudesna. Alaistar se zaljubio na prvi pogled, no ubrzo je shvatio da je ta ljubav osuđena na propast.
Naime, ako ga Mirabel uspije spriječiti u obavljanju posla koji je došao riješiti (a ona se u tome zduđno trudi), posljedice svojeg neuspjeha osjetit će na vlastitoj koži. I on i njegova braća.
Tko uopće ima vremena razmišljati o ljubavi?


U ovom romanu prvi sam puta susrela muškog lika koji osjeća tako duboku ljubav prema modi i modnim pravilima, što je izuzetno osvježavajuće. Njegova opsesija samo je način na koji se nosi sa svojim drugim nesavršenostima, no ipak ga čini posebnim. Ako malo bolje pogledam, treći sin grofa od Hargatea zaista je drugačijih od muškaraca koje obično susrećemo u "glavnim ulogama". Vidimo to već u samom opisu knjige u kojem lijepo stoji da se Alastair Carsington zaljubljuje! A kada ste zadnji puta naišli na junaka koji bi priznao da osjeća emocije, a posebno da se one razvijaju više nego jednom? Po ovome ćete ga svakako pamtiti.

Gospođica Čudesna samo je jedna vrlo pametna žena kojoj je šaka dopao mlađi gospodin, u nekim stvarima vrlo iskusan, u drugima zelen kao trava. Njega štiti titula, a nju tjera odlučnost koju je stekla cjeloživonim samostalnim radom. Dok je on uživao, Mirabel se znojila. 
No oboje se na vlastitoj koži doživjeli koliko je svijet zeznuto mjesto i najviše što mogu učiniti je vlastitim snagama pokušati preživjeti.


No nešto se ipak pitam: zašto li je ova gospođica čudesna ako je Alaistar taj koji pred našim očima doživljava korijenitiju (je l' ovo riječ ili sam ja to upravo izmislila? 😅) promjenu? Možda upravo zato? Jer je ona jedina žena koja je Alaistara uspjela potaknuti da se poželi pretvoriti u bolju verziju sebe? 

Hmmm. A zašto mi onda fali iskri među njima? Upoće nisam zamijetila trenutak u kojem su razvili bliskost ili prepoznala korake koji se smatraju tom bliskošću. Primijetila sam ozbiljnost ovog romana i pozornost detaljima, no tu i tamo mi je došlo da zamolim za malo manje okolišanja i malo više bilo kakve vrste akcije. 

Loretta, za sljedeći bih puta molila malo više uzbuđenja. Što vi kažete?


Ovdje možete pronaći ovu recenziju na engleskom.





2 komentara:

  1. Gospodar greha mi je , pored Ludila lorda Iana Mekenzija omiljen iz zanra ist.ljub.rom , ova knjiga... ne znam, nije ostavila neki utisak iskreno

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Meni fali uzbuđenja. Nekako je cijela jednolična

      Izbriši