četvrtak, 1. veljače 2018.

Recenzija: Mia Sheridan: Kyland


"Ne zaboravi da je ono što sada imaš nekada bilo samo ono čemu si se nadao."
 - Epikur

Kada bih trebala jednom riječju opisati ovaj roman, rekla bih da je to priča o nadi.
Drugi po redu iz serijala Znak ljubavi, iz Mozaik knjige stiže nam 
Kyland
roman Mie Sheridan. Trenutno ga možete kupiti u pretprodaji, što znači da uskoro dolazi u sve knjižare.
Jednim okom na zadnjim stranicama knjige, drugim već na blogu - tako nastaje ova recenzija. Nemam vremena ni predahnuti, trebam ga što prije krenuti hvaliti.


Jedino što Tenleigh Falyn mora učiniti svakog jutra, odmah nakon što ustane iz kreveta, je pokušati preživjeti.
Živeći sa sestrom i bolesnom majkom u zastarjeloj, raspadajućoj prikolici u gradu u kojem ljudi preživljavaju iz sata u sat, nema prava ništa željeti ili se ičemu nadati. Mjestu gdje ona živi Bog je odavno okrenuo leđa. Nikoga na svijetu nije briga za malo selo u Kentuckyju koje preživljava radeći u rudniku ugljena. 
Svi su ti ljudi jednostavno zaboravljeni.
No Tenleigh se ipak nada. Iz petnih se žila trudi osvojiti stipendiju koja bi joj omogućila da ode na studij, obrazuje se i spasi obitelj iz teške svakodnevice.
Svakoga dana na putu do posla Tenleigh prolazi kraj Kylandove kuće. I on je siromašan. I on želi stipendiju.
A kada ga bolje upozna, Tenleigh shvati da je Kyland je nevjerojatan.
Nesvjesna toga koliko je spreman žrtvovati za one koje voli, Tenleigh odluči zaljubiti se u Kylanda iako je sudbina jasna: jedan od njih na kraju će otići iz ovoga grada. A drugi će zauvijek ostati.

Zadivljena viješću da se u domaćem izdavaštvu sprema još jedna poslastica autorice koja nas je oduševila Archerovim glasom, odmah sam krenula u potragu za najavljenim Kylandom
Očekivala sam još jedan ljubavni roman s važnom i naglašenom porukom koja će me potaknuti na razmišljanje, a dobila sam upravo to i puno više.
Ovaj roman smjestila bih na granicu ljubavnog young i new adult žanra, ali s toplinom u srcu preporučujem ga svim generacijama.

Nevjerojatno je koliku moć ponekad imaju knjige. Neće nas samo natjerati da se smijemo ili plačemo, nego će nas prisiliti da stanemo na trenutak, okrenemo se oko sebe i pogledamo sve što nas okružuje, pognemo glavu i kažemo "hvala". 

Jedna od mojih novogodišnjih odluka bila je svaki dan zahvaliti na jednoj lijepoj stvari. Pa baš i da se radi samo o tome da sam pogodila savršeni omjer kave i mlijeka - poanta je zahvaliti na nečemu što mi je život dao, a što me veseli. To je nevjerojatna terapija zahvalnosti koja podiže svjesnost o tome koliko sam zapravo sretna što imam sve što imam. 

Danas sam rekla hvala na ovoj knjizi. Podsjetila me, još jednom, da je i danas, u 21.stoljeću, previše ljudi koji nemaju ni ponosa ni osjećaja vlastite vrijednosti - sve su to morali žrtvovati za porciju hrane i dvije-tri sklepane letve koje će ih štititi od kiše i vjetra.


Nesebičnost, požrtvovnost i upornost. Sve ćemo te najaltruističnije karakteristike prepoznati u onima koji na ovome svijetu imaju najmanje. I nadu, prepoznat ćemo nadu. To nam pokazuje ovaj roman oslikavajući pejzaže života dvoje mladih ljudi.
Baš kada se čini da nema izlaza, izlaz poistoji, a svaka se žrtva, pogotovo ona najteža i najbrutalnija, uvijek isplati.


Kyland je lik koji ostavlja bez daha, a ako se u njega zaljubite na prvim stranicama, do kraja knjige spadat će u kategoriju ljubavi vašeg života.

Čitajući ovaj roman, osjećala sam se povlašteno na toliko puno načina, a istodobno sam znala da negdje (blizu ili daleko) postoje ljudi koji žive upravo ovako kako prikazuje ovaj roman. A ipak ne odustaju. 
Jedino što imaju je odluka da postignu više nego što jesu.
I ta nada dovoljna je da uspiju.

Kyland je priča koja će vam natjerati suze na oči i toplinu u srce. S njime ćete se upustiti u avanturu koja će vas odvesti u najsiromašnije predjele američke države Kentucky. Živjet ćete u prikolici i diviti se hrabrosti i ustrajnosti mladog para koji najviše od svega želi otići iz te zabiti, no spreman je ostati ako to znači da će taj ostanak spasiti drugoga.

Mia Sheridan uvukla mi se u srce s Archerom, ali Kyland se sada tamo ukopao i ne pušta. Bojim se uopće pitati može li bolje od ovoga...



Ovu recenziju na engleskom pronađite ovdje.
Recenzije ostalih romana ove autorice pronađite ovdje: Mia Sheridan: Archerov glas






Nema komentara:

Objavi komentar