srijeda, 7. ožujka 2018.

Recenzija: Katherine McGee: Tisućiti kat


Iako je kod nas objavljena još 2016. u Profilu, nekako sam uvijek zaobilazila ovu knjigu. Lani je već objavljen i nastavak pa sam, nakon što sam 
Tisućiti kat
po treći puta uzela u ruke, odlučno ustvrdila da ovaj puta nema odustajanja.
U nastavku vam donosim svoje mišljenje o ovom young adult znanstveno fantastičnom romanu koji će vas sigurno zainteresirati.



Godina je 2118. Tisuću katova u zraku, na tisućitom katu Tornja višega od tisuću kilometara živi elita. Avery Fuller savršena je djevojka koja ima sve, osim dečka kojeg voli. Veza s njime bila bi nemoguća, pa Avery mora pronaći način kako da ga ili zaboravi ili riskira sve i pokuša ga osvojiti.
 No ona nije jedina koja krije opasnu tajnu. U visokom Tornju živi još četvero ljudi čiji će se životi nenadano ispreplesti. Bogatstvo protiv siromaštva i moć protiv inteligencije - Leda, Watt, Rylin i Eris vode borbu za preživljavanje, ljubav i osvetu - a netko od njih petero spreman je otići toliko daleko da zauvijek prekorači granicu i počini nevjerojatan zločin.
Ovi srednjoškolci su opasni.


Jedan od razloga zašto sam toliko odugovlačila s Tisućitim katom je taj što nisam preveliki ljubitelj romana u kojima postoje više od dva protagonista. Koliko god bili kvalitetno napisani, ne može se postići ta dubina koju osjećate kada čitate stotinu stranica iz gledišta samo jedne osobe, pa stotinu (ili više) s gledišta druge. 
Dakako, to što u ovom romanu simultano pratimo priču nekoliko ljudi uopće nije ništa loše, niti negativno utječe na njegovu kvalitetu. Radi se jednostavno o mojim čitateljskim preferencama.

Drugi razlog mojeg odgađanja na neki je način povezan s prvim. Naime, na samom početku romana, na prvih njegovih 50 stranica, radnja se odvija presporo za moj ukus. To je zapravo normalno jer u tim prvim poglavljima najprije moramo upoznati glavne likove. Kad sam napokon smam sebi opalila šamarčinu i prisilila se da pretrpim te dijelove, uvukla sam se u jednu sasvim zanimljivu priču.

Moj treći i posljednji razlog za neopravdano izbjegavanje ove knjige je taj što se u Tisućitom katu puno spominje napredna tehnologija - onaj znanstveni dio u fantastičnom romanu. Isreno, bojala sam se da će svaka druga rečenica biti posvećena opisivanju nekog tehnološkog čuda koje će imati bitnu ulogu u razvoju radnje, to jest, da će knjiga na neki način biti slična distopijskim romanima poput Različite, koja me ubila u pojam svim tim tehnološkim "detaljima" (koji me čak ni u filmu nisu uspjeli zainteresirati). To se ovdje, i to kažem s otvorenim zadovoljstvom, nije dogodilo.


Što me točno natjeralo da napokon posjednem dupe i počnem čitati, ne znam. Valjda je jednostavno došlo moje vrijeme.

Zato vam sada moram reći da mi je izuzetno drago što je to vrijeme došlo. Tisućiti kat knjiga je koja na maštovit i vrlo uspješan način isprepliće živote petero srednjoškolaca koji žive u visokom tornju u New Yorku, pripadaju različitim društvenim slojevima, bave se različitim stvarima i uspiju se nekako povezati u tolikoj mjeri da zajednički svjedoče zločinu.

Radnja se odvija u ne tako bliskoj (ili ipak da?) budućnosti, u doba kada vam frižider sam mjeri vaš dnevni unos kalorija, a u očima nosite leće na kojima čitate privatne poruke. Tehnologija je toliko uznapredovala da se svaka vodoravno površina jednim dodirom pretvara u kompjuterski zaslon, a pametni su telefoni su tako daleka prošlost da se nitko više ni ne sjeća da su ikada postojali.

Bilo kako bilo, naši protagonisti i dalje su osobe s manama, vrlinama, grijesima i nesavšenostima. Svatko od njih krije tajnu koja bi ih mogla uništiti, upuštaju se u upitne radnje i opasna društva, piju, drogiraju se i rade sve što je potrebno da bi mogli opstati u svijetu koji se naizgled doima savršenim. 

Ako čekate moju presudu o tome trebali ju čitati ili ne, udaram čekićem i proglašavam da je ova knjiga za svakog ljubitelja young adult fantastike obavezna. Uplest će vas u priču iz koje nema povratka. Postat ćete svjedoci zločina koji se jednostavno mora razriješiti.
Oni žive na više od tri tisuće metara visine.
Opasno je pogledati prema dolje.

Drugi dio ovog serijala, Blistave visine, uvodi jedan novi lik koji je postojećima došao zagorčati život, a u priču nesumnjivo uvodi nove komplikacije, tako da se sada odlučno i ovaj puta bez predrasuda bacam na čitanje.

Čekam vaše dojmove,


Ovdje pronađite ovu recenziju na engleskom






Nema komentara:

Objavi komentar