ponedjeljak, 6. listopada 2014.

Suzanne Enoch: Skandal na dvoru

Prošle godine prvi puta, i sasvim slučajno, susrela sam se s ovom autoricom na policama knjižnice, i kao što to obično biva, posudila sve što se na polici našlo pod njenim imenom. Do danas, na hrvatski je prevedeno pet od mnoštva njezinih romana i nadam se da će nastaviti u takvom duhu.


Skandal na dvoru zapravo je treći dio trilogije S ovim prstenom, ali obzirom da se u svakoj knjizi radi o drugačijim likovima (koji se ipak spominju u sva tri nastavka, ali nisu presudni za odvijanje zadnje) mislim da nema previše veze od koje knjige počinjem.



Najprije treba reći da su svi od prevedenih romana zapravo povijesno- ljubavni, s glavnim likovima poput vojvoda, markiza i ostalog plemstva. Moguće je da većina ljudi na ovaj žanr uopće ne bi gledala s mojeg stajališta i ovakve knjige bi nemilosrdno proglasili običnim ljubićima koji se slučajno odvijaju u srednje/novom vijeku. Ako vam je tako lakše...
Istina je da ni u ovom romanu nema zapravo nekakve povijesne radnje, a nije čak ni označeno u kojem se vremenu bilo što odvija, iako se da zaključiti da je to definitivno bilo najkasnije u 18. stoljeću. Ipak, imajmo na umu da sam knjigu okarakterizirala i onim ljubavnim pridjevom, tako da je jasno na što se zapravo treba usredotočiti.
U ovakvoj vrsti književnosti ne saznajemo tajne zbog kojih su započinjali ratovi ili padale države, ali itekako vidimo kakvu su te iste države ulogu igrale u životima i (ne)sreći tadašnjih žena.
Ovaj roman to pokazuje najbolje od trojice iz serije. Ovdje se radi o gospođici Emmi Grenville, ravnateljici Akademije za djevojke o kojoj već na prvu i bez ikakvog logičnog pojma o tome što govori, osudi Greydon, vojvoda od Wycliffa.




Po njegovom, žene nisu sposobne naučiti ništa korisno, a u ovoj školi još manje no inače, jer ih također podučava žena (je li, koja također ništa ne može znati jer je i nju prije toga podučavala žena, i ovu prije nje i...uglavnom, skužili ste).

Da se sad radnja počinje vrtjeti samo oko borbe za pravo mlade ravnateljice koja zagovara žensku jednakost i arogantnog vojvode koji zagovara sve suprotno od toga (što god to bilo), našlo bih ih se na stotine koji bi analizirali rane feminističke pokrete i prelistavali ovakve knjige.
Ali onda se stvar okrene, pa se pažnja usmjeri u jednakoj mjeri i na sentimetalni dio svake priče, pa se ovakva knjiga odmah trkne na policu s ljubićima. Ne zagovaram, samo kažem...

Uglavnom, vojvodi naučenom da mu svaka sa suknjom ljubi tlo kojim hoda, suprotstavi se lijepa ravnateljica koja mu se smatra ravnopravnom, ako ne po društvenom položaju, ona barem po inteligenciji- i evo vam zabave. Grey želi zatvoriti Akademiiju, a Emma ne želi ni čuti o tome, na što njih dvoje sklope okladu: on ima četiri tjedna vremena da u njenoj školi djevojke podučava lijepom ponašanju i ophođenju u krugu londonskog visokog društva (jer je to potpuno bedast posao kojega bi mogla podučavati i budala, a kamoli tek uzvišeni muškarac), dok ona ima isto to vrijeme da dokaže kako bi bila sposobna sama isplanirati vođenje uspješnog posjeda (kao jedna obična žena).

Ni jedno od njih ne namjerava odstupiti od nauma da bude pobjednik, a za to vrijeme Gray ima još jedan naum kojemu se ne može (ne želi!) oduprijeti: osvojiti Emmu za sebe. Emma se pokušava oduprijeti, ali baš joj i ne ide.
Zar bi itko mogao odoljeti vojvodi? :D


Dijalozi koji odišu inteligencijom, neosporni humor i nezaobilazne ljubavne scene prisutni su i ovdje pa doslovno prisiljavaju da ne puštate knjigu iz ruke dok ju niste pročitali do kraja.
Jedina zamjerka koju nalazim ponovo nije upućena autoru, nego našem izdavaču je očigledna nepažnja kod razdjeljivanja dijaloga od opisa koji ga slijede. Mene osobno jako živciraju rečenice poput ovih,









a još više kada vidim da se na prvim stranicama na takve stvari pazi, a na nekim dijelovima kao da čitam potpuno drugačiju knjigu pa si moram sama razmišljati tko zapravo što govori, a što radi.



Izdavač: Mozaik knjiga, 2013
Broj stranica: 315
Cijena: 139,00 kn


Naslov izvornika: A Matter Of Scandal









Vaša Rose :)





2 komentara:

  1. a ova naslovnica na kraju je totalno ljubićevska :D
    i na žalost meni odmah baca "trashastu" sjenu na roman, a mislim da možda ne bi trebalo biti tako jer ovo što si napisala ne zvuči kao neki patetični ljubić, baš naprotiv!

    a za one greške se slažem s tobom, evo instantno sam osip dobila! baš me ljute takve stvari.. jedno mi je da sebi pišeš npr neki seminar il ne znam što pa ti se potkradu tipfeleri ili tako neke greškice, ali čovječe, kad izdaješ knjigu, pa meni je to za poludit..

    OdgovoriIzbriši
  2. Malo kad te naslovnice (i hrvatski naslovi) imaju veze s radnjom. Ova izvorna naslovnica je ovaj puta katastrofa. Knjiga napisana 2001., a naslovnica k'o iz crno-bijelog filma...
    A čuj, to je ljubić, al stvarno nije onako klišejast vole se- pa se ne vole, blabla...Ima dobrih dijaloga i nije pun onih ja-te-volim-ti-mene-ne srcedrapajućih scena. Više su zaigrani i baš slatki za čitanje.

    I još onda daj 139 kn za nju, polupismenu...

    OdgovoriIzbriši