srijeda, 24. prosinca 2014.

Recenzija: M.J.Summers: Break In Two

Uvijek je najteže napisati prvu i posljednju rečenicu, ili se to događa samo meni? Nemate li neki osjećaj, kada počinjete pisati o nekoj temi, da bi prva rečenica trebala biti ta koja bi vas zainteresirala dovoljno da čitate dalje, a opet ne bi otkrila previše već odmah na početku? Meni se to stalno događa. Pročitam knjigu, imam u glavi shemu prema kojoj namjeravam pisati, bacim oko na bilješke koje sam sastavila i onda problem. Postoje knjige koje pročitam i njima sam apsolutno oduševljena i to toliko da ih želim označiti najvećim mogućim slovima, po mogućnosti "boldanim" i s malo šljokica (dobro da i to nije moguće, inače bi mi svaki drugi post blještao... :P) i u iskušenju sam da već u prvu rečenicu u njima natrpam sve pozitivne superlative kojih se sjetim: najbolja, najsavršenija, najblabla... Ili ono suprotno: dosadna, besmislena i tako dalje. Prisilim se da ipak stanem malo na kočnicu prije nego što mi se postovi počnu sastojati od jedne rečenice :D
A onda opet zavretak, druga muka. Kako nekome preporučiti knjigu, a da ne zvučite kao da ju pokušavate prodati i uvaliti kao neka od napornih reklama od kojih se skrivamo kao vrag od tamjana?

Ili bi možda uvodna riječ/rečenica/odlomak trebao biti distrakcija? Da vas malo zagrije, možda navede na krivi put... :D

Ovo je definitivno trebala biti distrakcija, evo, priznajem!

Nakon ne znam ni sama koliko vremena i pročitanih knjiga, i prvi puta u svojoj blogerskoj "karijeri", o nekoj knjizi moram reći da me razočarala.
Ako vas zanima čime, evo čime: dosadna je.
Stvarno je.


Što sad znači to dosadno, pitate se vi...



Svako poglavlje počinje na istu foru: sljedećeg jutra, drugog dana, nakon toga... Radnje se nižu jedna za drugom, a ako se već i dogodi koji skok u vremenu opet je eksplicitno naznačen: dva tjedna kasnije ona je... Zaista dobivam dojam da pripovjedač sjedi ispred mene i nabraja događaje jedan za drugim kao malo dijete: i onda su, i onda, pa su onda- postaje naporno!

Iz tog problema proizlazi sljedeći: radnja je predvidljiva. Nije sad da se od ljubavnih romana mogu očekivati nekakva iznenađenja, ali iz načina pripovijedanja jasno je i glasno što slijedi.

Pa onda razgovori- osim nekoliko zgodnih dijaloga, ponovo dosadno. Nema ni jedne rečenice koja mi se urezala u pamćenje pa da me podsjeća na roman (znate ono kad negdje nešto pročitate pa se sjetite da ste nešto slično vidjeli u drugoj knjizi i svi se raznježite od miline koliko je dobra bila...e pa, ovdje ništa od toga), a da ne govorim o tome da neke rečenice doslovno ponavljaju tijekom cijele radnje.




Najgora zamjerka mi je definitivno pisanje iz perspektive svih mogućih likova koji se pojavljuju. Meni je to znak da autorica ne zna opisati lik, pa se služi svim mogućim sredstvima da postigne cilj. Na primjer, uzmimo mamu muškog protagonista, pojavljuje se svega dva ili tri puta i to usred poglavlja koje je prvenstveno orijentirano na njegov i njezin lik. I sad se tu nešto izdogađa, umiješa se mama i hop, evo nam odmah reference na to kako se mama sada osjeća i što će ona učiniti slijedeći svoje majčinske instinkte. Nakon toga, vraćamo se ponovo na to što njezin sinak misli i radi i tako u krug- nema tečnog slijeda, nema elegancije.

Sama ideja je dobra: Claire ostavi dugogodišnji dečko nakon što ju prevari s dvadesetogodišnjakinjom i ona odlazi u Colorado Springs, preuzima posao glavne kuharice na farmi Colea Mitchella i naravno, on ju odmah privuče. Nekoliko dana se skrivečki gledaju, a onda završe u krevetu.
Ostalo ne valja...Oni se seksaju, pa se polako upoznaju, pa se seksaju, pa upoznaju još malo...Onda se pojavi Coleova bivša s njegovim djetetom i Claire ga ostavlja da bi on mogao srediti život sa svojim sinom.
Najbolji dio romana je praktički zadnjih nekoliko stranica na kojima se zavrzlama raspetljava i tu se vidi malo mašte koja u ostatku knjige očajno fali.

Postoje još dva romana koja autorica najavljuje u seriji Full Hearts, a prvi, Don't Let Go, najavljuje za prosinac ove godine. Ja ih ne namjeravam čitati, a ako se kojim slučajem i predomislim pa se upustim i u tu avanturu, to će biti samo zato da vidim ima li promjene u njezinom stilu. Nadam se da će biti!

Break in Two nije preveden na hrvatski, ali ima nas gomila koji čitamo na engleskom i kupujemo knjige online- ružno će zvučati, ali ja ne bih kupovala ovaj roman.



Na svu sreću, već sam našla nešto puno zanimljivije čime kratim dane, pa do onda,


pozdravlja vas Rose :))








4 komentara:

  1. Meni je ovo super! Ne knjiga, nju nisam pročitala - nego znati argumentirati zašto ti nešto nije leglo i zbog čega sve ti se nije svidjelo. Nije zabranjeno da ti se nešto ne svidi, ali je jako pohvalno (barem meni) da se odlučiš pisati o tome, upravo zato jer je puno lakše pisati o nečem čime smo oduševljeni, pa nahvaliti na sva usta.. isto tako - vrlo lako je hejtati i ispljuvati nešto što nas je razočaralo, i baš zato mi je ovo što si napisala odlično - sve je na svome mjestu, sve ima svoje zašto i zato, i sasvim normalno ni nam prenijela svoje dojmove.

    Ono što mi se isto sviđa je to što nije isključeno da bi se nekome ova knjiga baš mogla svidjeti, naravno, svatko ima svoju perspektivu, i nisi ju proglasila promašajem i rekla fuj nemojte to čitati, samo si rekla da tebe nije oduševila, a svakome je i dalje ostao njegov izbor - hoće li ili neće.

    Tako da, od mene imaš svaku pohvalu za super napisanu recenziju o nečem što ti se nije svidjelo, i samo nastavi tako, veselim se budućim postovima, i i dobrim i lošim dojmovima! :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Pa, mislim da ne bi bilo baš fer da nešto popljujem ili proglasim nevrijednim samo zato jer se ja u tome nisam našla. Na kraju krajeva, koji sam ja autoritet? S druge stane, kad već čitam o nekoj knjizi, uvijek mi je draže pročitati o njoj nešto više od čiste fabule (jer je i ona uvijek subjektivna, čak i ako je prepisana sa samog originala) pa zato i sama pokušavam napisati koji konkretniji podatak. Događalo se već da su savršene ideje bile uništene zbog loše verbalizacije, a ovo je samo blog, pa si smijem dozvoliti izraziti iskreno mišljenje. :P

    Hvala ti na komentaru! I ne brini, bit će još iskrenosti :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. definitivno, slažem se u potpunosti :) mene je ovaj tvoj tekst motivirao na komentar upravo iz tih razloga koje si ti navela i zato što sam na drugim book-blogovima znala pročitati baš loše recenzije prepune hejtanja i pljuvanja, što je po meni stvarno neka vrsta niskog udarca i mislim da za tim stvarno nema potrebe.. u redu je da ti se ne svidi, ali argumentiraj, objasni, reci što bi htio/htjela drugačije, i ne zaboravi da je to ipak samo tvoj subjektivni dojam, i da, iako je tvoj blog i tvoja sloboda, po meni ipak nije u redu nečije djelo s tolikom lakoćom proglasiti smećem itd.. jer upravo kako si ti rekla - na kraju krajeva, koji si ti autoritet? (ne mislim na tebe osobno)

      podržavam tvoje zdrave stavove i pogotovo način promišljanja i izražavanja, samo naprijed! <3

      Izbriši
    2. Hvala ti puno <3 <3 <3
      Nadam se da ćemo uskoro vidjeti i neki novi naslov na SMAKIRANCIJAMA- jedva čekam! :D

      Izbriši