srijeda, 28. siječnja 2015.

Judith McNaught: Prije tebe

Sjećate li se onih meksičkih (ili po novom, turskih!) sapunica u kojima glavni lik nekom nesrećom izgubi pamćenje i zaboravi svoju srodnu dušu pa se dva dana nakon toga zaruči/vjenča sa nekom kopijom originala iz nikome neshvatljivih i svima besmislenih plemenitih razloga?







E, u ovoj knjizi protagonistici se dogodi nešto slično, ali puno zanimljivije i naravno, puno maštovitije i smislenije. 
Sheridan je mlada guvernanta koja iz Amerike prati svoju štićenicu koja odlazi u Englesku kako bi se udala da lorda Burletona.
Ali našu Sheridan nevolja zadesi već na 58. (od 457) stranici, i to prije negoli što formalno upozna svojeg Princa na bijelom konju. Kažem formalno jer joj u brodskoj luci pred njegovim očima na glavu padne mreža za teret puna gajbi, deset sekundi nakon što se prvi puta ugledaju i prije nego što se on uopće stigne predstaviti.

Sheridan se budi u njegovoj kući bez blagog pojma o tome tko je, i uz muškarca koji joj se predstavio kao njezin zaručnik.

Za razliku od sapunica u kojima, u najmanje 100 nastavaka, žrtva takve nezgode lije suze i pati za svojim nekadašnjim životom slijepo vjerujući u svaku bedastoću koju joj serviraju, Sheridan je dovoljno inteligentna da sama primijeti rupe u priči u koju ju  pokušavaju (nesvjesno) uvjeriti. 

Nakon što joj se napokon vrati pamćenje, Sheridan shvaća svoje pogreške u cijeloj priči te nastavlja dalje svjesna da je život koji vodi njezina krivnja isto koliko i krivnja muškarca u kojeg se zaljubila. 

I onda se odluči izboriti za svoju sreću.


Možda se nekima ne sviđa što sam ovaj roman usporedila sa sapunicama (iz bilo kojeg razloga), ali ako niste obožavatelji Esmeralde ili Marichuy, ne dajte se pokolebati i odustati od ove knjige. 
Radi se samo o jednom detalju koji sam godinama susretala na tv-u i napokon na njega naišla na knjizi, ovaj puta toliko zanimljivo i zadovoljavajuće razrađen da sam naprosto morala skrenuti pozornost na to.

Da ponovim: U Prije tebe tema amnezije nakon godina i godina razočaravajućih pristupa napokon se udaljava od karakteristike običnog klišeja kojom bih ju ja bila donedavno okitila.

Ovaj naslov treći je po redu u priči o Dinastiji Westmoreland i nastavlja stopima dvojice prethodnika (Kraljevstvo snova i Whitney, ljubavi moja). Susrećemo likove koje smo upoznali u prethodnim nastavcima, ali bez problema se može čitati kao samostalni roman, bez da se propusti bilo kakva važna činjenica.

Likovi odišu duhom 1820-ih, muškarci se smatraju Bogom danima, a žene mimozama. Ljubav je i dalje emocija od koje najprije svi bježe, a onda naglo mijenjaju smjer. 

Za ljubitelje povijesnih ljubića koji vole Eloisu James ili Julie Garwood, ovo je autorica koja se ne propušta, posebno zato jer njezini romani već više od 3 desetljeća stoje na samim vrhovima svih bestseller ljestvica.

Ne propustite ovu toplu priču, ispunjenu zadovoljavajućom dozom humora, iz koje sam ja jednostavno morala izdvojiti dva odlomka o dvojici plemića kojima je za oko zapela ista djeva pa su stvar odlučili riješiti na stari, dobro isprobani način:











Nadam se da ćete pročitati knjigu i javiti mi svoje dojmove na vrijeme da stignete osvojiti knjigu u našem GIVEAWAY izazovu. Ovo je PETI post koji morate komentirati, tako da se slobodno možete baciti na posao.


Do tada, puse od

Rose!




Broj komentara: 12:

  1. Ohhhhhhh meni jedna od boljih jer kao što si i sama napisala glavni ženski lik u doba mimoza nije jedna od istih pa čak i zna svojom ( udarenom) glavom razmišljati i izboriti se za sebe. Super usporedba sa sapunicama :). Meni je Judith jedna od boljih spisateljica povijesnih romana tako da svakome tko još nije preporučam da pročita nešo od nje :) .

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Stvarno sam se zabavila s ovim romanom (i ostalim od iste autorice), a onda mi je još cijela ta ideja o sapunicama pala na pamet i jednostavno sam morala napisati post :P

      Izbriši
  2. ...zaboravila sam napisati da su mi naslovnice njenih knjiga prekrasne :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Hahaha ti si baš zapela za te Mozaikove ljubiće :) ajde ajde, ja ih baš i ne čitam, ali obožavam izgled naslovnica

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. :P nije namjerno! Nisam ni primijetila :D

      Izbriši
  4. Jako dobra knjiga,jedino sto mi smeta u romante Judith McNaught je sto ponekad kad pocne da pise odgovor na neke situacije od likove knjige,ume bas da pise,da na kraju moze da se zaboravi i sta je bilo pitanje :D Mada,to je mala sitnica,nije nisto strasno,jer njene price su bas divne :)

    Preporucila bih ti njenu knjigu Jednom i Zauvijek(Once and Always) - tako emotivna,duboka,predivna prica :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Obozavam njezine knjige uvijek se dobro nasmijem i zabavim hahah ovu jos nisam procitala ali je u planu trenutno boravim u Coltonovom svijetu K.Bromberg Driven serijal

    OdgovoriIzbriši
  6. Meni se knjiga dopala, ne kao prethodne dvije iz sage o Westmorelandima, ali stvarno je bila zabavna toliko da sam se smijala i plakala s glavnim junacima. Oduševljena sam maštom gospođe McNaught. Tako jednostavne, a tako zabavne situacije. I definitivno mi se čini da joj je svaka riječ na mjestu, bez suvišnih zaplitanja. Još bih preporučila da se pročita knjiga 'Tri čuda' u kojoj se gospođa McNaught pobrinula da se zbrine i skrasi i prekrasni Nicholas Du Ville. Inače obožavam taj žanr pa mi je ovo bilo pravo osvježenje.

    OdgovoriIzbriši
  7. joj, prekul! stvarno maštovito obrađena ideja, i moram priznati da me baš privlači da ju pročitam, ali baš! i sviđa mi se naslovnica :) a što se tiče vremena u koje je priča smještena - to je odlična podloga za razvoj jednog snažnog ženskog lika i zato volim takve priče. :)

    OdgovoriIzbriši