srijeda, 11. ožujka 2015.

Recenzija: Corinne Michaels: Beloved i Beholden

Pripadati nekome.
Sve što sam željela je biti voljena. Žudjela sam za tim- trebala sam to, čeznula za tim- više nego za hranom i vodom. Težila sam neuništivoj ljubavi i privrženosti. Takvoj vrsti ljubavi koja povezuje duše. Ljubavi toliko dubokoj da dvoje stopi u jedno.
Postati nečijom voljenom. (prijevod: Rose :D)

Dala sam si malo slobode ovaj puta i za uvod iskoristila riječi autorice. Danas vam pišem o protagonistici čiji život je obilježio odlazak najvažnije osobe u njezinu životu- njezinog oca. 

Catherine Pope i njezinu majku otac je napustio na njezin deveti rođendan, obećavši joj da će je uvijek voljeti, a onda otišao i nikada joj se više nije javio. 
Sada, godinama kasnije, ona se sprema stati pred oltar i započeti život s Neilom, savršenim zaručnikom kojeg voli najviše na svijetu. Dobro podmazani iskustvom ostalih sličnih romana, možemo zaključiti kakav nas zaplet situacije ovdje čeka: Catherine zatekne Neila u krevetu s drugom (dobro, na kauču s drugom), on je ganja preko cijelog grada da joj objasni...kako je vrijeme da prekinu jer je ona već trebala shvatiti da njihova veza nikuda ne vodi.
Osim, očigledno, prema oltaru, ali shvatili smo već s kakvom vrstom imamo posla pa se ne treba čuditi.



Po drugi puta u životu Catherine napušta muškarac kojeg voli i ponovo je ostavljena da se bori s osjećajem napuštenost i manje vrijednosti.
No i u odluci da se posveti karijeri i ostavi privatni život sa strane,  ponovo se mora boriti protiv sudbine koja kao da se u ovom stoljeću namjerila baš na nju. Neil je uspio ukrasti njezin projekt, i sada ga, uz pomoć ljubavnice (i nekadašnje Catherinine prijateljice) pokušava podvaliti pod svoj i uzeti joj radno mjesto kojem se godinama nadala. I klijentu koji bi mogao pokrenuti njezin život u pravom smjeru.

Al nema ona pojma o tome koliko je zapravo u pravu u vezi toga...

Ispostavlja se da je na novog klijenta već jednom sletjela (da, ovaj glagol ima smisla :D)i da je njihova priča tek započela.




Sve kreće od Catherinine boli zbog gubitka oca. Neću se uopće praviti da shvaćam kako takvo iskustvo može izmijeniti čovjeka, ali mogu suditi iz onoga što sam pročitala: Catherinin osjećaj manje vrijednosti potpomognut je majčinim zanemarivanjem i nijemim pogledima koji ju optužuju za njegov odlazak.
Rezultat čiste logike je taj da se ona već na početku svog života pomirila s time da ne može biti dovoljna i unatoč prividnom trudu da je nastavila sa životom, duboko u sebi ona se i dalje boji da će je uvijek dočekati isti završetak- odbacivanje.
Kad napokon upoznaje Jacksona, muškarca koji ima vlastitu zamračenu prošlost te opasnu i zavodljivu sadašnjost, Catherine će shvatiti da je Neil bila samo beznačajna mrlja u njezinom kaputu kojeg će se ionako riješiti na kraju modne sezone.

Catherine napokon shvaća da mora raditi na samoostvarenju ako želi biti zadovoljna životom, da najprije mora sama sebi biti dovoljna da bi to mogla biti nekome drugome. A to čini njenu i Jacksonovu ljubav nemogućom iz više razloga.




Iako je ova priča usko koncentrirana samo na dva lika, ne fali joj domišljatosti ni humora- a ja obožavam likove s dobrim smislom za humor. Bez njega ljudi su mi beživotne biljke i nemaju taj trodimenzionalan dojam stvarnosti.
Ovdje se prvenstveno radi o dubokim emocijama i svijetu koji nas razdvaja ako mu to dopustimo. 
Više je fokus na unutarnjoj borbi koju oba lika proživljavaju, a ona je u jednu ruku ista ona s kojom se svatko od nas barem jednom u životu susreće: gubitak neke osobe na sve moguće zamislive načine, vlastita nesigurnost, nejasna budućnost i osjećaj da su stvari potpuno izvan naše kontrole... 

Svaki puta je vrlo teško davati sud o knjizi i pokušati objasniti točka koje ste si zacrtali, a da ne otkrijete previše, ili odete preduboko u radnju. Za mene je važno naglasiti da je realističnost postignuta i nema monotonosti, a time mi automatski knjiga zaslužuje dobru ocjenu.

Na kraju, kad usporedite lika kojeg ste upoznali na prvoj strani i onoga koji vam je prirastao srcu na kraju, kad vidite da je vaše vrijeme i trud uložen u čitanje urodio plodom, da ste nešto saznali, zabavili se ili naučili, onda možete biti zadovoljni.

Ja sam bila.


Ako se ikada odlučite pročitati, ili mislite da romani nisu za vas- javite! Mene uvijek zanima što imate reći :D


Vaša 
          Rose 



Nema komentara:

Objavi komentar