srijeda, 15. srpnja 2015.

Recenzija: B.B.Reid: Broken Love Series

Nekako me u zadnje vrijeme drži taj dark romence žanr, ne znam zašto... valjda od zločestih dečkiju više možete voljeti samo one još zločestije :D a happy end nikada ne može biti slađi nego kada ga zasluže oni za koje mislimo da mu se ne bi smjeli ni približiti.

Nakon serijala Indebted odlučila sam dati Goodreadsu šansu da mi preporuči još neke naslove slične tematike pa je tako izbor pao na Broken Love serijal.

Danas vam donosim recenziju dva romana iz spomenutog serijala: Fear me i Fear you, iako je za 2015.godinu najavljeno objavljivanje i trećeg, a sama autorica je nekim fanovima obećala kako će se u serijalu pronaći i još koji. Kada će to biti, za sada nisam uspjela naći točnu informaciju.

Prva dva nastavka obrađuju priču dvoje glavnih protagonista oko kojih se kreće okosnica radnje, dok će ostali romani u centar zbivanja staviti likove čije priče su do sada započete, a autorica je smatrala da zavređuju vlastiti naslov.


Lake i Keiran upoznali su se prekrasnog sunčanog dana koji je bio čista suprotnost svime što se u tih dvadeset i četiri sata dogodilo. Bio je to prvi dan kada ju je povrijedio. 
Djevojčica od osam godina koju nikada prije u životu nije vidio, s kojom nikada nije progovorio ni riječi i koja mu baš ništa nije skrivila, postala mu je žrtvom samo zato jer je bio utjelovljenje okrutnosti.



Od tog dana Keiran je postao njezin osobni mučitelj, pod čijom tiranijom je patila punih deset godina. Vrijeđajući je u školi, zastrašujući svaku osobu koja bi joj se približila s željom da joj postane imalo bliskom i prijeteći joj smrću, posjedovao je svaki aspekt njezina života. 
Sada, godinu dana nakon što ga je posljednji puta vidjela, Keiran se vratio i njezina jeziva priča se nastavlja, ovaj puta gora od ičega što je doživjela: ako želi spasiti život svoje tete i najbolje prijateljice, Lake mora pristati biti njegovom robinjom u svakom smislu te riječi.
On ju mrzi samo zato jer je toliko neiskvarena.




Ali kada se žrtva jednom približi svojem mučitelju, odgovori na neka pitanja otkrivaju se sami od sebe, a oni najslabiji polako počinju shvaćati da je moć zapravo u njihovim rukama. Lake u svojoj podčinjenosti polako počinje upoznavati samu sebe, a ono što vidi kada se pogleda u ogledalo, počinje joj se sve više sviđati. 
Vrijeme je da se zapita može li netko uopće imati ikakvu moć nad njom, ako mu ona to ne dopusti? Što ako umjesto pasivne marionete postane borac? Što ako o svojem mučitelju sazna tajne koje bi ju mogle ne samo osloboditi, nego i osvetiti?

Što ako uspije postati ravnopravna slomljenom i izgubljenom mladiću koji se skriva iza maske nemilosrdnog tiranina i sazna tajne njegove mukotrpne prošlosti, zbog kojih bi ga mogla samo još više voljeti?


Naizgled mučna i mračna priča polako nam se rasvjetljava kroz mentalno sazrijevanje junakinje, koja nakon godina potlačenosti i samosažaljivanja uspije naći sebe. Lake je oduzeta bilo kakva sloboda pod stalnim Keiranovim prijetnjama, a bez da joj je ikada objašnjeno zašto je on zapravo mrzi. Naučena cijeli život se bojati, napokon dolazi do trenutka u životu kada shvaća da ako se naposljetku ne ohrabri  i uzme svoj život u svoje ruke, ionako joj neće ostati ništa za što bi se bilo vrijedno boriti.

Jer se mora nekome osvetiti da zadrži i tu mrvicu zdravog razuma koja mu je ostala, Keiran se iživljava na jedinoj osobi koja je dovoljno neiskvarena da predstavlja prijetnju svim njegovim grijesima. Kao dijete pretvoren u roba, prisiljavan da ubija nevine ljude i ne osjeća ništa osim mržnje i bijesa, ne poznaje emocije osim onih uz koje je odgajan. Njegova mržnja nije odraz slomljena dječačkog srca, ona je živa tvar i posljedica uništene duše. Podizan je i oblikovan da bude stroj za mučenje, a njegovo sazrijevanje je iz temelja: Keiran se zaista mora pretvoriti u drugu osobu ako želi preživjeti. Dubinska promjena njegova karaktera bolnija je i od njegove prošlosti jer ne uključuje samo njega, a ljudi koji će mu pokazati pravi put isti su oni čije je živote polako ali sigurno, namjerno ili slučajno, godinama uništavao. 

Teška priča koja u svojoj suštini obrađuje posljedicu porobljavanja djece ove romane opasno udaljava od etikete erotskih. Kada počnete čitati iz Lakeine perspektive, nailazite na nevinu djevojku s kojom se u svakom slučaju možete poistovjetiti: godinama je zlostavlja mladić njezine dobi, ne dozvoljava joj da stiče prijatelje, diktira s kime će se družiti i vodi njezin život takvom žestinom da njoj ni ne pada na pamet pobuniti se. U njezinim očima Keiran je luđak kojemu se ne smije suprotstaviti jer je on presnažan i za odraslu osobu koja bi ga poželjela dovesti u red. Čak ga se i njegov skrbnik sklanja s puta. 

Ipak, s razvojem događaja polako počinjemo uviđati rupe u priči, a koje su ujedno i prilike koje Lake ima da poveže točkice i počne uviđati kako je ona jednako kriva za svoje stanje kao i sam Keiran. Preplašena srna polako počinje pokazivati zube i gle čuda, to upali! 

Da drugi nad nama imaju samo toliko moći koliko im mi to dozvolimo, Keiran saznaje na neočekivan način. Naučen živjeti u svijetu u kojem vodi glavnu riječ, a Lake pleše kako on svira, odjednom gubi tlo pod nogama kada se ona odvaži pobuniti.
Što Lake više ustraje na svojoj neposlušnosti, tim više on postaje svjestan da zapravo nije tako hladan koliko je mislio da jest, da se nešto u njemu mijenja. Iako ju i dalje mora držati pod kontrolom kako bi joj spasio život od svoje tajnovite prošlosti i demona koji ga i dalje slijede, Keiran shvaća da njegove prijetnje postaju sve praznijima i da ih uopće nije u stanju izvršiti. Možda je to zato jer se u njemu bude osjećaji koji su potpuna suprotnost bijesu i mržnji?


Naposljetku uviđamo da je glavna žrtva, kako to obično biva, najveći ugnjetavač. 

Ironiija situacije je vidljiva i u samim naslovima romana, jer je Keiranu i više nego jasno da se situacija i više nego preokrenula, a on se mora početi bojati nje isto toliko (ako ne i više) koliko se do sada njega bojala ona.

Erotikom nabijene ucjene i neka vrsta Stockholmskog sindroma meni su u ovim romanima potpuno prihvatljive i daju mu potrebnu dozu realnosti. Koliko god romani bili djelo fikcije, toliko se moramo zapitati jesu li doista toliko udaljeni od istine?

Ovo nije ljubavna priča. Ovo je životna priča u kojoj se našlo i ljubavi.

Činjenice na koje nailazimo u ovim romanima u mnogim slučajevima mogle bi biti točne, problem trgovine ljudima i više je nego prisutan u stvarnom svijetu, a posljedice koje njegove žrtve žive do kraja života nezamislive su jednako koliko su i strašne.

Ovi romani natjeraju vas na razmišljanje o tome u kojoj je mjeri svatko od nas na dnevnoj bazi zapravo žrtva i što činimo da se oslobodimo iz tuđih ralja. Mislim da ih je potrebno shvatiti ozbiljno.


Vaša Rose :D





Nema komentara:

Objavi komentar