petak, 14. kolovoza 2015.

SRETAN NAM ROĐENDAN! (i recenzija, jer zašto ne?)

SRETAN NAM 1. ROĐENDAN! 



"Isuse Bože, pa ja stvarno ovo radim!"
Prije točno godinu dana ove riječi ponavljala sam si barem deset puta dnevno. Svi koji su ikada krenuli pisati blog ili objaviti nešto što vas na neki način predstavlja svijetu, znaju taj osjećaj panike i straha koji vas zgrabi kada shvatite da ste se upustili u nešto riskantno. Možda će vas zavoljeti zbog toga što ste se usudili pokazati to što volite. Možda će vas popljuvati pokušajima da vas uvjere kako niste dovoljno dobri...

U svakom slučaju, zapleli ste se u tu blogersku mrežu i ne možete više van. Počeli ste pisati i ako želite biti vjerni sebi, hrabri i odvažni, morate nastaviti.



Uopće nije lako pisati postove o knjigama, voditi bookblog. Od vas se ne očekuje da samo pišete. Trebate nešto i pročitati.
E sad, koliko to god vama predstavljalo užitak, istina je da za to treba vremena. Ja sam uspjela ostvariti svoj cilj i bez iznimke objaviti barem jedan post svaki tjedan. Ponekad o nekom romanu, ponekad o cijelom serijalu. Ne mogu vam opisati taj osjećaj zadovoljstva kada znate da ste uspjeli usrećiti sami sebe, a time i gomilu drugih ljudi!

Sad si dozvoljavam malo umišljenosti, ali ovo pišem jer mislim da sam danas zaslužila biti ponosna.

A zaista jesam! Iza ovog bloga stoje godine nesigurnosti i straha da neće to meni baš najbolje ići. Ali hej, jednom sam se ohrabrila i evo me tu gdje jesam. A stvarno sam daleko!

Nakon godinu dana i 70 objavljenih postova, krasnih ljudi koji me prate na blogu, Facebooku i Instagramu, a čiji broj raste iz dana u dan, mogu sva sretna tvrditi da sam zadovoljna ovime što radim.

Da ne duljim previše, ovaj prvi rođendan Ključa za knjigu, moj je koliko i vaš! 
Hvala vam što čitate, shareate, komentirate i preporučujete ovaj blog! Moj cilj je da to činite i dalje, jer je to pokazatelj da radim dobar posao, a to je i razlog zašto uopće tipkam. Ja ću se truditi i dalje redovito objavljivati postove i razveseljavati vas novim (ili starim) i dobrim naslovima!


Aliii, ajmo mi na ono po što smo zapravo došli. Knjige, knjige i još knjiga! Možda će vam se učiniti da se ovaj tmurni naslov ne slaže s današnjim slavljeničkim ugođajem, ali razlog zašto je baš taj roman zaslužio da se nađe u ovom postu je taj da je imao popriličan utjecaj na posljednjih nekoliko tjedana mojeg života. 

Po po prvi puta donosim prilično personaliziranu recenziju pa se nadam da mi to nećete zamjeriti. :)



KERI LAKE: RICOCHET



Jos jedan dark romance roman koji ovo ljeto nisam mogla preskočiti. A što mogu kad volim mračne i opasne. Vjerujem da u svakome od nas leži neki nepripitomljeni djelić koji s vremena na vrijeme trebamo pustiti na površinu i dati mu da se nadiše svježeg zraka.

Možda sam upravo započela priču bez kraja, ali nedavno sam shvatila da je najgore što vam se u životu može dogoditi je da zapadnete u rutinu. I nije još ta monotonija najgluplja stvar koju sami sebi priuštite, najjadnije od svega je da si ju dozvoljavate svjesno. "Ma ok, nećemo sada to mijenjati, iako nije idealno, al već smo se ionako na to privikli..." Mislim da je ovakvo razmišljanje nešto što će vas (mene već jest!) sigurno pokopati.




Kakve sad to veze ima sa šumskim jagodama, pitate se?

Pa evo, zapala sam i ja u tu smrtonosnu rutinu, prestala obraćati pažnju, mislila da je sve u mojoj glavi i nisam tražila da se neke stvari promijene jer sam se očigledno bojala točno onoga što me na kraju dočekalo: razočaranje. Da, govorim o tome da sam prekinula dugogodišnju vezu.
A nakon prekida obično dolazi depresija, zbunjenost, koja druga emocija od koje nema nikakve koristi. Ja sam, na svu sreću, sve to preskočila i samo bila bijesna, Jako, jako bijesna.

I evo nas napokon na poanti.

Richochet je roman o mračnom svijetu zločina i zločinačkih umova, krvavih ubojstava i otmica. Muški protagonist ove priče izmučena je duša kojoj je cilj života osvetiti mrtvu suprugu i dijete, a svakodnevica mu se sastoji od mračnih ulica i sumnjivih prostora u kojima na najprljavije načine ubija sve koji su sudjelovali u silovanju njegove žene i ubojstvu njegova sina.




U tako pomno planiranom osvetničkom planu, ključnu ulogu igra žena čovjeka koji je naručio ubojstvo njegove obitelji. Kao nešto najvredije što njegov neprijatelj posjeduje, Nick otima Aubree da pokaže Cullingu kako je to ostati bez svega. U njegovim očima ona je kriva koliko i on jer žena koja može stajati uza supruga kada on uništava tuđe živote i sama zavređuje da dijeli njegovu sudbinu u paklu.

Našavši se napokon oči u oči s njome, Nick prepoznaje ožiljke koji su možda jednako duboki kao i njegovi vlastiti, a zadao im ih je isti muškarac.



Sada, tri godine nakon što je izgubio prvu obitelj, Nicku se pruža druga prilika da zasluži sreću. Problem je u tome da, ako želi tu priliku i doživjeti, možda će se morati odreći osvete.
Aubree je definitivno toga vrijedna, ali je li Nick na to spreman? 

Sigurno ste primijetili da sam spomenula obilje nasilja i zločina?
Da čitate o ovakvim stvarima u novinama nekoliko puta biste se prekrižili i kimali glavama da je takvim ljudima potreban doktor, ali u mojem slučaju, ovo je bio ispušni ventil za bogove!

Ispuhala sam se ne mrdnuvši guzicom iz fotelje i doslovno osjećala kako negativna energija isparava iz mene sa svakom novom stranicom! Ricochet je za mene bila neka vrsta vlastite osvete, u kojoj sam na miran način izbacila ružne stvari iz života, kroz djela njihovih protagonista.
Naravno, ne umanjujem tu moć dobrog ženskog razgovora koji je učinio svoje i postavio stvari pred mene i neke nove perspektive, ali u korist ove knjige ovo se moralo reći.

Nadam se da ne zamjerate što sam u recenziju uklopila poglavlje iz vlastitog života, ali mislim da ništa ne predstavlja tako dobar kompliment poput činjenica da neka knjiga dira u dušu u dobru i zlu.

Ova mi je priuštila potrebnu dozu opasnosti i podsjetila me da se moram trgnuti i najprije sama pobrinuti za vlastite potrebe. Sami smo krojači vlastite sudbine, i vrijeme nam je da toga postanemo svjesni.


Do sljedećeg tjedna i nekog novog romana (možda i pokojeg pametovanja :D) pozdravlja vas


                       Rose



P.S. nazdravite danas jednom za blog! :D







2 komentara:

  1. Ehhehej, srećan blogorođendan! :)
    Ostani nam tako inspirisana! :) :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Puno hvala! :D
      I ne brinite, hrpa knjiga već me čeka da ih ocijenim!

      Izbriši