srijeda, 23. rujna 2015.

Review/recenzija: Colleen Hoover: Ugly love/ Opasna ljubav



I was planing to start reading this book last night just to meet the characters and see what all the fuss was about on social media.

I found myself crying in the middle of the night and when I finally went to sleep at 3 a.m. I couldn't let go of the confusing thoughts.

You'll love the story behind this bubbles

Tate meets Miles and she immediately likes him. He's tall and sexy. He obviously has secrets. And he never smiles.
After the weeks of barely talking  and only exchanging secret stares, destiny takes over.


The first kiss happens. Than the second. Than they get to an agreement.
He can't love.
She has no time for love.
It would be just sex and there would be nothing but two rules: never to ask about his past and never to expect the future.
But sex is a dangerous game that not all of us can play without losing something of value and Tate just had to learn that the hard way.
So when the time comes for Miles to decide if sex is all he could give, he must face the past to be able to have a future.
Can Tate be his salvation or there's really no hope for the man who has lost the meaning of his life before he even started living it to the fullest?


I hated the story of Miles and Rachel at first. I mean, how can it go any better than that? Their love was the thing! Why is the author showing us this? To make us jelous?

I knew something terrible must have happened because those times were nothing but memories to Miles, but I didn't know what exactly did occur. 
So how can Tate compete with the life they had?
What will happen with her in the end? Is there any chance for her to win his heart? Miles makes you feel she has no future. That they don't have it.

I wanted to blame and hate Rachel but I just couldn't. I never felt her pain and hope to God I never will! 

But shouldn't the pain bring two people closer if it was love that brought them close in the first place?

Miles is a tortured soul. He's living with the constant guilt and the ony person who could redeem him, is gone. He's so scared of the future that he stoped living long ago and only continued existing. He claims he can't feel.

But one does't decide to feel. You decide to act on what you feel or not. 
Are you brave enough?
Tate, I liked, because from the mere beginning I could see myself in her. She's direct and knows what she wants. She's also scared, but fears not just to lose her own heart, but also never to finally see his. She knows there's past behind Miles's pain and keeps hoping one day she'll gain the privilege to know it.



Things like this are around us on daily basis. We see people with empty stares riding in our bus. We see those who push one another away, who claim to want to be alone.

What's their story?

One of the reasons I liked this book is that it's so real. The emotions are bursting through them. Fear, love, passion, regret, hope... It makes me aware of the world around me.



Life stories like this one happen to people around us, maybe even to every one of us. Husband leaves his wife and she's never the same again. Children make a mistake and the parents make them lieve. A friend betrays a friend and the bond is broken.
Those emotions live in us. Sometimes we feel so much we can't see past them.

And what could be worse for a person than to start to believe in hope again? Let ourselves relive every happy moment knowing that the danger of losing it exist?
That is the real bravery just waiting to be awaken inside us. To let this one special person in. To realize that happiness with this one person is worth all  the sadness we har to endure until that blessed moment.
All over the Instagram and Facebook people have been writing about Mr. Archer as some bad boy with strict rules. I don't know how they got that idea. They made me think of him as of some dominant  without mercy. And then I read the book.
And what a surprise that was!
This is the most beautiful novel I've read lately and I recomend it to all of you who believe in hope and love.

    Rose :*




P.S. Did you know that they're already working on the Ugly love movie? Check out the trailer on Youtube!







Planirala sam jučer početi čitati Ugly love samo da bacim pogled na likove i provjerim o čemu se to toliko piše i čemu se divi na društvenim mrežama.

Onda sam se usred noći našla kako ronim suze, a oko 3 ujutro (kad sam, naravno, pročitala cijelu knjigu) još uvijek je nisam mogla izbaciti iz glave.


Miles se svidi Tate čim ga upozna. Visok je i seksi. Očigledno skriva neke mračne tajne. I nikad se ne smije.
Nakon tjedana i tjedana u kojima jedva međusobno progovore pokoju rečenicu i tajnih pogleda koje skrivečki izmjenjuju, sudbina napokon preuzima.
Dogodi se prvi poljubac. Pa drugi. Onda padne i dogovor.
On ne može voljeti.
Ona nema vremena za ljubav.
Bit će to samo seks i postojat će samo dva pravila: nikad ne pitaj za njegovu prošlost i ne očekuj od njega budućnost.
Ali seks je opasna igra koju ne mogu svi igrati, a da pritom ne izgube nešto vrijedno.  Tate je, naravno,  to morala naučiti na teži način.
A kada napokon dođe vrijeme da Miles odluči je li valjanje među plahtama sve što od sebe može dati, morat će se suočiti s prošlošću da bi mogao imati budućnost.
Može li ga Tate spasiti ili zaista nema nade za čovjeka koji je smisao života izgubio prije nego što je uopće počeo živjeti punim plućima?



Na početku sam mrzila Milesovu priču iz prošlosti. Mislim stvarno, zar je ikako mogla biti bolja nego što je bila?  Zar nam autorica sve ovo priča samo da nas napravi ljubomornima?

Onda sam se zapitala kako bi se Tate uopće mogla natjecati čak i protiv samih sjećanja, ako su ona  još uvijek tak snažna?
Ima li ona šanse da ga osvoji? Što će uopće biti a njom na kraju? Miles ostavlja dojam kao da ona nema budućnosti s njime. Kao da je oni nemaju. Doslovno sam u jednom trenutku stala i mozgala kamo ovo vodi!

Bilo je likova koje sam željela i mrziti i kriviti, ali nisam mogla. Njihovu bol nikada nisam doživjela i nadam se da ni neću!

Ali ne bi li bol trebala još više spojiti ljude, ako ih je ljubav već približila?

Miles je izmučena duša koja cijeli život provodi u konstantnoj krivnji, a ona ga naginje na zaključak kako više ne može osjećati.
Ono što ne zna je da osoba ne odlučuje hoće li osjećati ili neće. Čovjek odlučuje jedino hoće li djelovati u skladu sa svojim emocijama.
I je li dovoljno hrabar da to čini...

Tate mi se odmah svidjela jer sam se prepoznala u njoj. Vrlo je direktna osoba i zna što želi. Uz to je i vrlo preplašena, ali njezin strah nije pred time da bi joj Miles mogao slomiti srce.  Jasno joj je da se iza njegove boli krije teška prošlost, ali ne odustaje od nade da će jednom ipak zaslužiti da joj se Miles povjeri.



Takve životne tragedije nisu nam strane i viđamo ih gotovo svakodnevno. U busu sjedimo kraj osobe praznog pogleda. Gledamo u ljude koji se namjerno udaljavaju jedni od drugih. Neki tvrde da žele biti sami. Poznajemo li njihove priče?
Jedan od razloga zašto mi se ova knjiga toliko svidjela je taj što je priča izuzetno realistična. Emocije se cijede niz stranice, strah, ljubav i strast, žaljenje, nada... Kad me preplave jednostavno postanem svjesna svijeta oko sebe.
Puno ljudi preživjelo je ovakav ili sličan događaj. Možda čak i mi sami. Svatko izgubi nekoga. Muž ostavi ženu  i njezin život nikada više neće biti isti. Dijete napravi pogrešku i roditelj ga odgurne od sebe. Prijatelji izdaju jedni druge i povjerenju nema povratka. Slučaja je nebrojeno puno. Gubitak je na kraju ipak gubitak.
Ti osjećaji žive u nama, ponekad tako glasno i snažno da nas zasljepljuju pa ne vidimo da je još dug put pred nama.
Ja mislim da ne postoji ništa gore od toga kada osoba izgubi nadu. Tko će riskirati čak i one najljepše trenutke ako zna da im uvijek prijeti njihov gubitak?
Smatram to pravom  hrabrošću koju smo uspjeli probuditi u sebi. Dozvoliti nekome da postane velikim dijelom našeg života, jer znamo da je sreća s tom jednom osobom vrijedna tuge koju smo proživljavali sve do njenog dolaska.

Širom Facebooka i Instagrama ljudi su objavljivali inspirativne citate iz knjige i isječke koji ocrtavaju Milesa. Upoznala sam ga preko tih postova kao pravog zločestog dečka sa striktnim pravilima. Najbolji dokaz kako manjak konteksta može izokrenuti sliku. Na mene je ostavio dojam nekog nemilosrdnog dominanta. A onda sam počela čitati knjigu.
Dobro da sam sjedila jer bi inače sletjela na dupe!

Pročitajte Opasnu ljubav! Od vremena kada je nastala ova recenzija u rujnu 2015, pa do danas, studenog 2016. godine, vrijednost ove knjige prepoznalo je brojno čitateljstvo diljem svijeta. Zahvaljujući tome, sada Opasnu ljubav sada možemo pronaći i na hrvatskom jeziku, iz zdanja Naklade Neptun. 
Nemojte propustiti ovu knjigu. Ovo je zaista jedinstvena i nadahnjujuća priča koju svakome od srca preporučujem.




     Rose :*



P.S. Najavljeno je i snimanje filma s Nickom Batemanom u glavnoj ulozi ;)





Nema komentara:

Objavi komentar