četvrtak, 15. listopada 2015.

Review/recenzija: Jessica Daniels: Sweet Addiction Series



Latelly I was really into a god old romance without some magical surprises on every other page.

The series I'm presenting you today is just the thing I've been looking for. There are 3 novels in Sweet Addiction series:

1. Sweet Addiction
2. Sweet Possession
3. Sweet Obsession

which were a real joy to read. Nevertheless, there were some weak points in these novels that I have to point out because I consider them, well...dumb.





So OK, we're reading a romantic story. It's supposed to be unrealistic, too perfect, too beautiful, too...whatever.
But!
When I'm reading romance or erotic novels there are usualy some scenes that really make me think. And I'm not talking about those when the man tells the girl she's pretty a hundred times a day. Or when he's always rich, has a perfect body and battles demons from his past. Those facts we like, they make us feel there's hope for them and there's hope for us. Those facts make us dream it's possible for us to have everything we want to have. And we're entitled of having a dream. We deserve all the happiness there is.

I'm talking about the fact that the people in their 30 (or older!) make out in public like some horny teenagers and everybody thinks that's just fine because they're in love.

I'm talking about the parents who are happy out of their minds because their daughter has finaly found a man- and they're so happy that the first thing they ask about a mentioned guy is is he hot. Come on? What the hell? What happened with asking is he a good guy, how old is he, how did you two meet? Obviously nowadays parents can judge a person just by talking to him/her on the phone (after which they proceed to call the local priest to define the wedding date -.-). How badly would a mother want to see her daughter  married to sound so entusiastic after talking to a guy for the first time on the phone that he just snached out of her daughter's hand? I find this rude and exaggerated. There's nothing sweet about it. Not one thing!




And, I could (maybe!) even forgive that if it wasn't for this next stupidity: the modern, 21st century guy actually believes that a women can't have sex for the whole 9 months of her pregnancy. This is were I draw the line. You can't say that's funny.

I mentioned earlier that every person deserves to be happy and romance novels make us feel like that's possible, even if life sucks, and even if there are millions of obstacles in our way.  

However, to make merriage be the goal of somebody's life is cruel and it's sick, and that's exactly how I find Dylan's mother behaviour. Maybe it wasn't supposed to make that kind of impression. 
But it does. 
A mother should be a person who helps you see every side of the story, to make you doubt things just a little bit and just to make you see how certain you are in things you believe in. She's not supposed to be a gigglish lady who looks like an idiot in front of her daughter's boyfriend.

Don't get me wrong, I liked the novels, I liked them a lot. They're funny and adventurous. But considering the things I just described and the obvious lack of distinctive characters, makes the whole series look a bit to euphoric and too ecstatic.


The first two novels introduce us to Dylan and Reese who hook up in a wedding of her ex-boyfriend. They had wild sex in the men bathroom, after which she found out he was married.
She knew the sex was a one time fling, that she would never see him again. And she was fine with it. But she would never do it with a married guy!
And then she send her a card with a message he wanted to see her again!
The perfect excuse for her to slap him across the face, don't you think?

Do you think Reese will let her do that?




The third novel is about Brooke Wichs, a wild girl born to have fun. Nothing could stop her in her pursuit of more sexy adventuers. So when she met Mason, that's exactly what she saw: a new toy just for her.
But would he say yes to her proposition, or would he have his own dirty ideas?


Be brave and find out in Sweet Addiction series!


Yours,

              Rose :*










U posljednje vrijeme paše mi dobra stara romantika, ljubavni žar od kojeg se magle prozori i upuštanje u zabranjene užitke. A zbog toga što mi je ljubavni život u komi, to jest, ne postoji (jer morao bi postojati da može biti u bilo kakvom stanju, pa tako i katastrofalnom :D), sve ove nabrojene radnje, naravno, ne izvodim, nego samo o njima čitam.

Serijal Sweet Addiction je taman ono o čemu vam pričam, humorističan, zabavan i dinamičan, taman da vas zagrije u ove kišne listopadske dane. Sastoji se od 3 romana:

1. Sweet Addiction
2. Sweet Possession
3. Sweet Obsession

koji nisu prevedeni na hrvatski, ali su me zarobili svojom pozitivnošću.


Kako bilo, postoji nekoliko točaka na kojima bi se ovaj puta željela zaustaviti jer mi se čini zanimljivima za raspravu o društvenim i kulturološkim razlikama između Zapada (SAD i ostale države koje trpamo u taj koš) i malo "manjeg" Zapada (kamo bih rekla da se Hrvatska danas nadobudno svrstava jer se aktivno pokušavamo ugledati na njih), ili Istoka, ovisi već kamo vas nostalgija vuče. Ovdje govorim prvenstveno o različitostima o pogledu shvaćanja međuljudskih i obiteljskih odnosa. Čemu uopće opet filozofije, pitate se?

Pa krenimo od početka. Ustanovili smo da čitamo ljubić. Prema definiciji, ljubić je sinonim za preuveličavanje ljubavnih emocija i doživljaja. Po pravilu je nerealističan, likovi su presavršeni i obično fizički izbrušeni do iznemoglosti- sve u svrhu stvaranja iluzije savršenog života i zagarantiranog "hepi enda" kojemu svi težimo. 
Ipak, ponekad se pojavljuju apsurdi  koje moj "poluzapadnjački" mozak nikako ne može procesirati.

Prva od njih je ponašanje zrelih odraslih osoba iznad 30 godina koji se upuštaju u nekontrolirana ljubakanja na javnom mjestu pod isprikom da su "zaljubljeni".  Je li samo meni to obično pretjerivanje? Ok, dođe vam da se  tu i tamo zgrabite nasred ceste i malo si olakšate vrijeme do dolaska do nekog privatnijeg prostora, ali konstantno vješanje jednog po drugome, guranje jezika do želuca i natrag, pokušaj skidanja i zavlačenje ruku pod odjeću baš mi ne zvuče kao karakteristike koje bi odrasla osoba trebala pokazivati. U svemu postoji mjera pristojnosti i zdravog razuma. Osobno se ne bih osjećala dobro kad bi morala sjediti u takvom društvu. A ako takvo ponašanje počnemo prihvaćati kao normalno kod zrelih ljudi koji to rade svjesno i namjerno, što bismo trebali tolerirati kod tinejdžera pomahnitalih hormona?
Takve scene u ovim romanima pojavljuju se kao normalan svakodnevni događaji, i bodu u oko poput naporne igle.

Dalje, još jedna razlika koju nisam mogla preskočiti: opsjednutost roditelja udavanjem kćeri ili sina. Takve stvari nisu ni nama strana pojava, ali način na koji roditelji o njoj razmišljaju poprilično se razlikuju. Na primjer, u ovim romanima majka protagonistice oduševljena je viješću kćeri da ima dečka, u tolikoj mjeri da joj je glavno pitanje nakon što sazna taj "detalj" je li frajer zgodan? E to me stvarno pošteno iznervriralo. Ne bi li roditelj trebao bit glas razuma i racionalnog razmišljanja? Nije li njegova uloga pokazati jednaku dozu oduševljenja za djetetovu sreću  i hladne logike koja zahtijeva saznati nešto o osobnosti sporne osobe, ne samo o fizičkom izgledu? Što se dogodilo s društvom koje brine o tome je li neka osoba pouzdana, korektna, itd. Zašto bi se nečiji pojam "zgodnog" morao slagati s tuđim? 
Ista ta majka upoznaje frajera preko telefona koji je on njezinoj kćeri doslovno zgrabio iz ruke. Bi li vaš dečko to napravo? Hajde baš da si odgovorimo na to pitanje. Bi li vaš dečko uzeo telefon iz vaših ruku dok pričate s mamom (koju on nikada nije upoznao) i započeo najnormalniji razgovor kao da su godinama kopali istu njivu?
Bi li vaša mama prihvatila takav razgovor?
Teško.
Da se o mojem djetetu radi, dotičnog gospodina zamolila bih da vrati telefon tamo gdje ga je uzeo i počne se ponašati u skladu s godinama. A ako bi me ulovio u pravo vrijeme, možda bih ga to sve zamolila i pristojnim tonom.
Kužim potrebu za macho muškarčinom, ali mi je jasno i da protiv mame ne možeš.

I apsolutni vrhunac ovog serijala definitivno je činjenica (i stvarno ne kužim kako je autorica to mogla napisati i ozbiljno misliti!) da je odrasli muškarac 21.stoljeća u stanju biti uvjeren da se žena ne smije seksati svih 9 mjeseci trudnoće. Ovo je trenutak da uzmete pauzu i razmislite o tome kamo ovaj svijet vodi.




Osobno volim čitati ljubiće iz više razloga od samo dobre romantike. U takvim romanima čovjek upozna običaje i ponašanja različitih kultura, a kad se oni počnu provoditi i čitatelji stupe s njima u kontakt, mnogima se otvaraju oči i različitosti isplivavaju na površinu, a mi se obrazujemo i upoznajemo svijet. Mislim da svatko od nas može jedino profitirati od proširenih vidika, pa unatoč tome što me ovakva ograničena razmišljanja likova mogu pošteno rasp***iti :D uvijek, i to ozbiljno mislim, uvijek nešto novo naučim.


Što se tiče radnje, u prva dva romana upoznajemo Dylan i Reesea koji su seks za jednu noć pretvorili u seks za jedno popodne u wc-u hotela u kojem se oženio njezin bivši. 
Cijela stvar postane zanimljivija nakon što Dylan sazna da je Reese oženjen jer, unatoč tome što je Dylan bila spremna učiniti to s potpunim neznancem, preko nekih principa ne može prijeći. Sada kad zna istinu ne može se pomiriti s time da je bila nečija ljubavnica.
Vrhunac apsurda dogodi se nekoliko dana kasnije kada joj Reese pošalje poruku da je želi ponovo vidjeti.
Dylan napokon puca film i želja da mu zalijepi šamar postane neporeciva. Odlazi k njemu na posao spremna na obračun.

Osim što nije računala na to da Reese za nju ima drugačije planove...





U trećem romanu glavnu ulogu preuzima Brooke Wichs, vrckasta Dylanina prijateljica koju smo zavoljeli već u prve dvije knjige (pogotovo nakon avanture u noćnom izlasku :D). Brooke je divlja cura rođena za zabavu i nezaustavna u namjeri da je pronađe na svakom koraku. Kad upozna Masona, Brooke nađe točno ono što želi- novog kandidata za igru i ispunjavanje svojih fantazija.

Ali hoće li Mason pristati na prijedlog koji Brooke iznosi ili će imati vlastite prljave ideje?

Budite hrabri pa provjerite sami :D

I na kraju...

...kao što sam ranije spomenula, neka od ovih točaka osuđujem prema vlastitoj savjesti, nahođenju i iskustvu, ali nipošto ne omalovažavam činjenicu da se na nekim mjestima smatraju uvriježenima i nimalo čudnima.


Ovaj serijal zaista me zabavio i jako mi je drago da sam naišla na njega i pročitala ga. Likovi su zanimljivi, živahni i nipošto nisu dosadni. Sama radnja je maštovita i nije naporna za praćenje. Sva tri romana iz serijala moja su topla preporuka.


Do sljedećeg tjedna,


                  pozdravi od Rose :*





P.S. Ne zaboravite da Halloween Giveaway traje do kraja listopada! Detalji na blogu i FB stranici :*




Nema komentara:

Objavi komentar