četvrtak, 1. listopada 2015.

Review/recenzija: Kate Elliott: Cold Magic/Hladna magija

Science fiction is usualy not my thing. I mean, fiction/fantasy is, but when science comes into the picture, complications always come along.
That's why I surprised my own self after  deciding to give this book a try. I thought maybe it would be a nice exception. 
It wasn't.

This novel is a constant battle of two opposites: the storyline with a great perspective submerged into the forest of boring and unnecessary descriptions that swallow every bit of hope that this could ever be an interesting novel.





This book is a first part of a Spiritwalker trilogy:

1. Cold Magic
2. Cold Fire
3. Cold Steel 

and we all know that in those kind of cases the first novel is ment to be an introduction into the fictional world. That novel is supposed to give us some percepcion of the fictional world, help us understand the background of the characters and be some sort of guideline any reader could use to follow the story.

However, to much is just to much.

Cold Magic is full of detailed history descriptions, political relations and society prejudgments combined with made up, fictional facts. To the readers who are not familiar with european history or mithology (and the great amount of us actually isn't!), the line between fiction and actual facts is so blurred that you end up confused after just a few pages.

The next problem are dialogues. The conventionals ways to behave in this world are so complicated that the 90% of every conversations is spend on "common phrases" the characters have to say because the law demands it (literally!) and inner contemplations whether something's polite to say. Each one of dialogues looks like it's just waiting to be censured. Nobody speaks what's on their mind and in the beginning it could seem to emit an important message that describes the seriousness of the situation, but again, it just gets boring. 

Every new character that we meet gives us a new history lesson about their tribe and traditions, then they get interrupted by some force/person, and in the end they don't even utter a word about the topic that was the reason of the mentioned conversation.

The characters are hmmm...fine, I guess. If they actully had an opportunity to speak something other then this "prescribed by law" nonsense, they'd might show us some pretty stimulating  sides of themselves.

A few weeks ago I posted a post named What I've read.... This book goes straight to that list. I will not waste my time on the sequels because this novel offered me nothing appealing I would like to see or read again. It's not about the story this time, it's about the way the novel's written.

What about you? Did you read it? Did you like it? Surprise me!


Until the next week,

kisses from
                        Rose :*






Znanstvena fantastika je nešto što inače zaobilazim u širokom luku. Fantastika rastura na mojim policama, ali kad se znanost umiješa, nikad ne ispadne dobro.
Mogu vam reći sa sam se divila sama sebi kad sam odlučila skinuti ovu knjigu s police i posuditi je. Osjećala sam se kao da joj radim neku uslugu obzirom da sam joj dala priliku koju sličnima njoj ne dajem. 
Šteta truda.

Ovaj roman je iscrpljujući konflikt između perspektivne radnje i džungle nepotrebnih opisa koji guše svaku nadu da bi se roman mogao pretvoriti u zanimljivo štivo.

Spomenuti naslov je prvi dio trilogije (ostali nastavci još nisu prevedeni),  a prema svim pravilima, prvi nastavak obično je komponiran u obliku uvoda u autoričin fikcijski svijet. Njegova zadaća je dati nam perspektivu za snalaženje u društvu, ocrtati pozadinu likova i koristiti kao baza za kasnije događaje.


Ipak, što je previše, previše je.



Hladna magija puna je detaljnih povijesnih opisa, kompliciranih političkih veza i povezanosti te društvenih predrasuda koji se temelje na dokazanim povijesnim činjenicama, ali neprimjetno se pretvaraju u fantastične elemente, pa ako niste dobar poznavatelj europske mitologije (a većina nas nije), ova knjiga izgleda poput dosadnog sata povijesti kojega morate otrpjeti. 

Sljedeći problem su dijalozi. Autorica je uvela određene norme ponašanja koje su joj toliko komplicirane da se 90% svagog razloga izgubi među "obaveznim" frazama koje su likovi dužni izmijeniti na početku svakog razgovora jer ih zakon prepisuje, a pravila lijepog ponašanja pretpostavljaju. Razgovori izgledaju kao da likovi samo čekaju da ih netko cenzurira, točno se osjeti strah s kojim osoba stupa u kontakt s nepoznatim sugovornikom, a jedina sigurna tema je ona kojom nas autorica uporno fila: svaki novi lik razgovor započinje prepričavanjem osobne prošlosti i povijesti svog naroda. Možda su takve verbalne situacije osmišljene da prikažu ograničenu slobodu spomenutog poretka, ali čemu na 400 stranica mlatiti prazni slamu? Na kraju se takvi razgovori uvijek prekinuti prije nego se uopće išta sazna.

Likovi su...u redu. Valjda. Možda, da im autorica koji put i dozvoli da progovore  koju vlastitu riječ umjesto da poput pokvarene ploče vrte istu temu iznova i iznova, bi postali i zanimljivi.

Prije nekoliko tjedana objavila sam post Što sam čitala,... , a ova knjiga kao stvorena je da se nađe na tom popisu. Kao što sam već rekla, nastavci postoje, ali neću se zamarati njima. Autoričin stil nikako mi ne odgovara.



A što vi mislite? Jeste li pročitali ova roman? Namjeravate li?



Do sljedećeg tjedna,

pusa od 
                     Rose :*











2 komentara:

  1. Uh, sad defintivno ne namjeravam trošiti novce na ovu!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne daj da te ja odgovorim, ali stvarno mislim da ima boljih ;)

      Izbriši