četvrtak, 17. prosinca 2015.

Review/recenzija: Anna Todd: After series/Serijal Poslije svega



The world phenomenon, A.K.A. the After series, hit us so hard it made our heads spin. 


A few days ago I finally purchased all the sequels. I even got the last two in mp3 version, and I have to tell you, it was a new and totally unexpected experience. Dangerous too! :D It made me look stupid and useless, just storming through the house, pretending to be doing something, when I actually can't recall a single moment or thing I did that day.

The author Anna Todd claims to be inspired by a famous British singer Harry Styles, a member of One Direction band. A great impact that this singer obviously had on her writing can be seen in physical characteristic of her protagonist, Hardin, who is described to look much like 


this :D

It was very hard to start writing this review, for there are so many things I would like to say about the journey this series has been to me,  but I had to limit myself and name only the most important points, and those that make most sence to those of you who still haven't read this series.


First of all, let me name the novels for you:

1. After
2. After We Collided
3. After We Fell
4. After Ever Happy

and now  let's just take a minute to admire those covers and the spoilers they actually are (if you think about it carefully)! Here's how I see it: The first book- the storm's approaching, run for your life! The second book- we collided, we're destroying now. The third book- yes, we fell, we hit the bottom, there's nothing beneath us but cold hard ground. The forth book- there's nowhere to go but up. And there is light! There is hope...



I decided to analyse the first two books as a whole, and then do the same with the second two.

If you've asked me what I thought about those books after reading the first two novels, I would have said something you probably wouldn't have liked. 
The truth is, After and After We Collided remind me terribly of Fifty Shades of Grey. More precisely, I would say After series is just a more decent version of FSoG, the one without all the controversial erotic scenes. Why?
Well, first, there's Hardin- the guy with a problematic past based on certain kind of abuse, who grew up into a cold sly man that doesn't care about anything but his primal and most superficial needs. Sounds familiar? Also, finding some sentences in there that were almost the same as in FSoG didn't help either. There are evidently some cliches you cannot avoid no matter how much you try.


Second, Tessa. A good girl, an exemplary student and a complete opposite to the male protagonist. A character so in love with Hardin that she literally transformed into some kind of masochist only to save him. Can you not compare her with Ana Steel?





The first two books are an epitome of an emotional abuse and degradation, and they really made me think about the mental stability of some of the characters. It was very hard to read those novels because the author is a true expert in what she does- she made me relive every awful situation, those nobody should be forced to experience. Her writing style is absolutely impeccable and believable.
As for the romance and love elements, those few that actually appeared, have been left in the shadows of endless battles between two entirely different characters.


Then, with the beginning of the third book I could finally see some change in both Hardin and Tessa. To clear things out, every similarity with FSoG officially ends here. E.L.James cannot be compared with the supremacy of Todd's writing. At all.

After the whole anguish he characters and I have been through, I've realized it was just the beginning of the true calvary that awaits us. But the positive thing was that we've made a step forward. We've reached the highest point of the tension, and after this, there were only to ways to go: back to the start while ignoring all the trouble we've been through, or forward, where some changes await.
From this moment on, slowly but undoubtedly, the real point of this series (at least on my opinion) is revealed: the change.




What just happened?

After explaining the alteration in the plot, it's way easier to interpret the characters.

Hardin is a completely lost young man. He cannot find his place in this world, and he doesn't even try. His cruel character is a result of an early life tragedy and countless mistakes made by his parents. What makes him shallow is the fact nobody ever tried to made him see there's another way of living his life.

Tessa, the girl full of empathy and understanding, cannot resist the boy who is her complete opposite, exactly because he is her complete opposite. The profoundness of her character doesn't allow her only to scratch  his surface, and that is where the problems emerge.


The main difference between those two people is the fact that Tessa, while growing up, was under her mother's control (good or bad, but the woman was trying) and guided toward some goal, while Hardin was left to go crazy and wild just so he could be spared more pain. But, was that the best thing to do?


The real drama starts when both of the characters reach the bottom of their emotional potentials and endurance, and as a result, the contrasts and diversities in their behavior start showing. Hardin and Tessa step out of their frames of mind and we can see the consequences in their relationship and the way they interact with others. We can finally sense some maturity and common sense.

There's not much to say about other characters, but good job! They fit perfectly into the plot, are three dimensional and vivid. What I like the most is that the plot is guided and directed by the characters and not the other way around. Their behavior is what shapes their reality and it makes everything seem credible. 

The author has a special "ability" to immerse into her character's troubled minds, make them evolve with a surprising constancy and explain them with ease. 


The denouement of this series is another big surprise. It makes us bite our nails till the very conclusion, not allowing us to expect the happy end. It's a thing that  simultaneously made me angry and delighted me. 


After series is a story of two broken people and who managed to find their salvation only in one another and solely after destroying each other completely. It makes you feel, cry and curse. It makes you angry and desperate.  

I'm always trying to be as objective as possible while writing a review but after really long time, I ultimately found this, an amazing series that takes away every bit of impersonality. After series are an endless source of questions that make you think about everything: the plot, the characters, the right and wrong. The never ending circle of what ifs...


Believe me, you want to read this series. You want to go to that adventure. It will capture you as it did to me, and it will make you love it.


If you don't believe me, just watch :D



                                      Rose :*










Svjetski fenomen koji je zavrtio glavama milijuna obožavatelja diljem svijeta s ponosom možemo naći i na hrvatskim policama.

Bila sam u iskušenju još prije mjesec dana na Interliberu kada je Profil nudio 3 nastavka ovog serijala skoro pa po cijeni 2, ali poznavajući sebe i svoje nervoziranje, odlučila sam im odoljeti i početi čitati tek kada se dočepam i posljednjeg naslova.


Prije nekoliko dana tako sam napokon posudila Poslije svega i Poslije svega-Sudar, a posljednja dva romana nabavila sam na engleskom jeziku i u mp3 formatu. Odmah da vam kažem, nikad do sada nisam doživjela takav način uživanja u knjizi i moram reći da je bome čak i opasno, jer se toliko uživim u priču da se dan pretvori u bezglavo šetkaranje uokolo sa slušalicama na ušima dok kao nešto radim, a zapravo sam odvojena od svijeta i naveliko ignoriram sve oko sebe. :D


Za serijal Poslije svega autorica Anna Todd tvrdi da je nadahnut poznatim pjevačem benda One Directionom, Harryjem Stylesom, čiji je fizički izgled pripisan i  njenom protagonistu Hardinu (čak je i ime slično). Da je ta usporedba bila pun pogodak dokazuje smještanje spomenutog serijala na vrlo visoka mjesta mnogih svjetskih rang ljestvica.


Harry Styles ilitiga autoričina inspiracija :D

Bilo mi je jako teško uopće započeti ovu recenziju jer postoji barem stotinu točaka koje želim secirati, ali nekako sam se morala prisiliti i sročiti sve to na neki logičan i jednostavna način, sa što manje cjepidlačenja moguće (što ne znači da ga nema :D).


Počnimo od samih nastavaka i naslova njih 6:

1. Poslije svega
2. Poslije svega- Sudar
3. Poslije svega- Pad 1
4. Poslije svega- Pad 2
5. Poslije svega- Zauvijek sretni- 1.dio
6. Poslije svega- Zauvijek sretni- 2.dio

U originalu postoje samo 4 naslova, ali Profil je odlučio treći i četvrti nastavak razdvojiti u dvije knjige. Neka vas to ne zbunjuje ako naletite na naslove na engleskom pa vidite da se ne poklapa s hrvatskim prijevodom. :)

Mislim da bih analizu serijala mogla podijeliti na dva dijela: prve dvije knjige te 4 koje slijede.



Da ste me slučajno pitali što mislim o knjigama nakon što sam pročitala prva dva naslova, vjerojatno bismo se odmah posvađali. Ne, nipošto nisu loše, ali prva karakterizacija koja mi je uporno padala na pamet bila je da se radi o razvodnjenoj verziji Pedeset nijansi, dakle, za mlađe generacije (bez spornih seksualnih scena). Hardin ima istu problematičnu prošlost prošaranu nekom vrstom zlostavljanja i izrastao je u mladića/muškarca koji ne drži ni do čega osim do svojih površnih i tjelesnih potreba. Nije pomoglo ni to da sam uporno nailazila na rečenice koje se skoro doslovno pojavljuju u FSoG! Očigledno se neki klišeji ne mogu izbjeći.
Nasuprot Hardinu imamo Tessu, dobru maminu curicu, uzornu studenticu i osobu koja je potpuna suprotnost svom muškom paru. Lik koji je toliko zaljubljen da postaje mazohističan u svojoj ustrajnosti da spasi Hardina od njega samoga. Opet, možete li reći da vas to ne podsjeća na Anu Steel?


Prve dvije knjige meni su ostavile gorak okus u ustima jer su definicija emocionalnog zlostavljanja i maltretiranja, te zaista pobuđuju pitanja oko mentalne stabilnosti nekih likova. Bilo ih je teško čitati jer me kvaliteta pisanja prisiljavala na proživljavanje groznih situacija kojima nitko ne bi smio biti podvrgnut. Što znači, ako je uspjela prisiliti me da se osjećam neugodno u vlastitoj koži, da je bila apsolutno savršena! 
Što se same ljubavi/romantike tiče, i ono malo što postoji ostalo je u sjeni beskrajne bitke između dva potpuno suprotna karaktera.

Onda sam počela čitati treći nastavak i tu se napokon dogodila promjena u oba lika. Da se razumijemo, sličnosti sa FSoG tu više nema ni traga. James se ne može ni usporediti s Todd, njezinim pisanjem i literarnom vrijednošću njezinih romana. Todd ju pojede za doručak i još ostane mjesta za desert. 

Osjećaj je kao da ste pali na guzicu s druge planete. Ili na drugu planetu.
 Totalno se zapitate što se upravo dogodilo!


Nakon cijele muke koju sam do sada prošla s ovim likovima, uvidjela sam da kalvarija nije ni približno završila, ali pomak u ispravnom pravcu napokon se dogodio. Vrhunac radnje i napetosti napokon je dostignut i odavde se moglo samo u dva smjera: ili će krenuti na početak pa je sve do sada bio uzaludan trud, ili je granica napokon prijeđena i slijede drastične promjene.


Od tog presudnog događaja nadalje, polako i u kontinuiranim sigurnim koracima uviđa se ono što je po meni poanta i cilj ovog serijala: promjena.

Sad kada sam utvrdila ovaj preokret za 180 stupnjeva, puno mi je lakše opisati i same likove.

Hardin, potpuno izgubljena osoba koja nikako da nađe mjesto u svijetu, rezultat je jedne velike životne tragedije te uzastopnih i brojnih grijeha svojih roditelja. Njegov karakter je površan zato jer dublje od toga nitko nije mogao doprijeti.


Tessa, dobra djevojka koja je po prirodi empatična i nesebična, ne može odoljeti dečku koji je njezina čista suprotnost baš zato jer je njezina čista suprotnost. Dubina njezina karaktera ne dozvoljava joj da samo zagrebe po toj Hardinovoj površini i tu počinju problemi.


Glavna razlika između ta dva lika i ona koja ih je oblikovala u osobe koje jesu, jest činjenica da je Tessina majka kćer stavila pod kontrolu i vodila ju kroz život (ne savršeno, ali računamo i trud), dok je Hardin doslovno pušten s lanca pod izlikom da je već dovoljno propatio. Njihova djetinjstva nisu bila pošteđena boli i patnje, ali ipak su odrasli u dvije potpuno različite osobe.




Prava drama počinje kada oba lika dostižu vrhunac (ili dno) svoje emocionalne izdržljivosti. Potaknut osjećajem bezvrjednosti na koji se naučen oslanjati, Hardin odbaci Tessu po stoti, ali ovaj puta i posljednji puta (ali po prvi puta iz želje da ju spasi, a ne osudi), a ona napokon uviđa da njezino ustrajanje oboje vodi samo u propast. Njihovoj vezi kakvu smo poznavali napokon dolazi kraj.

Nakon tog vatrenog krštenja počinju se nazirati istinske promjene u oba lika, nijanse u karakterima polako isplivavaju na površinu i oboje polako izlazi iz striktnih okvira svog načina razmišljanja. Takvi pomaci odražavaju se na njihov međusoban odnos, odnos s drugim likovima i pogled na vlastiti život. Nazire se, a onda i razvija, zrelost i (napokon!) zdravorazumsko razmišljanje.

Što se ostalih likova tiče, nemam što reći osim autoricu pohvaliti za savršeno osmišljene i duboke karaktere, a u tom duhu nadovezujem se i na cjelokupnu radnju. Ona je potaknuta, vođena i upravljana ponašanjima i potezima likova, a ni u kom slučaju ne radi se o obrnutom slučaju. Likovi su ti koji njome upravljaju pa svaki njihov postupak ima direktan utjecaj na život onog drugog.




Sposobnost autorice da tako dubinski zaroni u psihu likova koji su daleko od moralnih i emocionalno stabilnih, te kontinuiranost s kojom ih postepeno mijenja, ali zadržavajući pritom njihovo pravo "ja", nevjerojatna je, nepredvidiva i zadivljujuća.

Željela bih na kraju komentirati i da sam rasplet serijala, koji bi nam trebao dozvoliti da odahnemo i zahvalimo višoj sili što je sve ipak dobro završilo (dobro u smislu da su svi bili zadovoljni svojim životima), prijeti dozom napetosti i nervoze jer nam zaista do zadnjeg slova ne otkriva što se točno s protagonistima dogodilo.


Ovaj serijal potresna je priča o slomljenim ljudima koji su se pronašli i spasili jedan u drugome slamajući pritom sami sebe i jedan drugoga. Kad pročitate shvatit ćete ironiju ove tvrdnje.

Ako ne zaplačete barem 2-3 puta čitajući svaki posebno od tih romana, rekla bi Hermiona Granger "raspon vaših emocija nije veći od čajne žličice". Ne možete čitati Poslije svega i ne osjećati i ne proživljavati sve tragedije koje su zadesile likove. Ne možete čitati ovaj serijal i ignorirati ljubav.


Ne sjećam se kada sam posljednji puta napisala recenziju knjige/knjiga koja me toliko potresla i u dobrom i u lošem smislu (prva takva bila je K.M.Moning: Groznica tame). Koliko god svaku od recenzija nastojim pisati temeljeći se na nekim objektivnim točkama, toliko se ne mogu uvijek odvojiti od subjektivnih promišljanja. U ovom slučaju svjesna sam da je subjektivnost prevladala i ne pokušavam ju sakriti što se vidi već i u duljini ovog posta. 

Toliko lijepih i važnih stvari još bih vam željela naglasiti, ali nije li lakše jednostavno sjesti i uživati u tim divnim knjigama?

Ne znam kada će me sljedeći puta nešto dirnuti poput ove priče, ali ako imate kakvu preporuku, kao i svoje mišljenje, podijelite je svakako u komentarima. 


Do tada,


                                    pusa od Rose :*








Nema komentara:

Objavi komentar