četvrtak, 3. prosinca 2015.

Review/recenzija: Emily Giffin: Darcy & Rachel/ Nešto posuđeno, Nešto plavo



Here comes December! 

The 2015 is coming to an end and there is still a looong list of books I'm planning to read. 
I'm starting to feel nervous. Do you?




Today I'm bringing you a duology that didn't really impress me as a whole, but had some points that drew my attention and made me read it up till the end. 

The novels Something Borrowed and Something Blue are a part of Darcy & Rachel duology, a story of two best friends and how life can get in between a friendship.


Something Borrowed is a story od Rachel nad Dex. Dex is actually a fiancé od Rachel's best friend, Darcy, but he's in love with our protagonist. We follow the battle between Rachel and her guilty conscience while trying to justify her behaviour by realising what a bitch Darcy actually is. 

Something Blue presents Darcy's side of the story and shows us how she is trying to survive her friend's betrayal. Pregnant and left to deal with life alone, she has to realise she is the source of her own problems. To become a mother and somebody's future wife, first she needs to learn how to be a good person.




From the mere beginning I couldn't not to feel compassion towards Rachel. Yes, what she did I consider wrong in every possible way, but after everything I found out about Darcy, I have to admit that a part of me was satisfied with the way things went.

And that was all only during the reading process of the first book, because Darcy is really something else. Seriously. 

I have never, ever, read about a character so selfish, arrogant, self absorbed and socially blind. Darcy makes you question Rachel's common sense. How in the hell could she value a friendship with that kind of a person? 

The novel Something Blue is dedicated to Darcy and it's her chance to finally grow up. We get the chance to hear her and Rachael's story from Darcy's point of view, and everything we read is confirming what we already knew: she is a spoiled bitch. Plane and simple. 
Furthermore, Darcy is supposed to change till the end of the book...I do not remember that happening. For me, she's the same person in the end that she was at the start, only now she has everything she wants so her craziness is hard to spot.

Normally, those kind of characters make me close the book right away and never open it again. They make me feel stupid, and it's not a feeling I enjoy. This time though, I decided to read it just to be able to write this review and say how displeased I felt. 

So I don't really understand why we should feel sorry for the two women who have nothing in common (but years of knowing each other superficially). Life goes on, people change  and there's just nothing valuable between Darcy an Rachel that should be saved. They not talking is the best thing that could happen for both of them.  

The only good thing about this duology is the fact that Giffin was able to create this awful character of Darcy. I really appreciate the effort she put into tolerating that kind of person and use it as a base for the whole novel. It takes courage.

I hope she did it with a goal to show us a bad example of a woman's behaviour and didn't expect some kind of compassion and understanding. She forced a happy ending on Darcy and that was the kick in the head I still have to come to peace with. Asking for somethng more would be going over the line.


So, not to take more time from you, I'm announcing something sexier for the next week. Until then,



                       kisses from Rose! :*






P.S. There's a movie based on this book. Did you see it?










Evo nam i prosinca!

2015.se bliži kraju puno brže nego što bismo htjeli, a većina nas ima listu nepročitanih knjiga dulju nego što je ostalo dana u mjesecu. Ja sam polako sve nervoznija, a vi?








Danas vam donosim recenziju duologije koja me nije baš očarala u cjelini, ali postoji jedna točka u njoj koja je uspjela zadržati moju pažnju dovoljno da joj posvetim post. Sad, je li to dobra ili loša strana knjiga, pogađajte!

Romani Nešto posuđeno i Nešto plavo dva su dijela serijala o prijateljicama Darcy i Rachel, ljubavnim problelima i općenito tome kako život ponekad stane na put prijateljstvu.


Nešto posuđeno priča je Rachel i Dexa. Dex je zapravo zaručnik Racheline najbolje prijateljice Darcy, ali evo, shvatio je da ipak voli Rachel. Roman slijedi Rachelinu borbu između ljubavi i nečiste savjesti zbog prevare najbolje prijateljice, istovremeno nam otvarajući oči o istinskoj prirodi prijateljstva između dvije žene i karakterima koji su možda i zaslužili sve što ih je snašlo.

Nešto plavo roman je posvećen Darcy i njenom životu nakon prekida s Dexom i prijateljičine izdaje. Trudna i sama, Darcy tek treba shvatiti da je sama izvor vlastitih problema, a kako bi mogla postati dobra majka i jednog dana možda nekome i supruga, najprije mora postati dobra i empatična osoba.  





Od samog početka i prve bedastoće koju je izvela, nisam mogla, a da barem mrvicu ne suosjećam s Rachel. Da, njezine postupke osuđujem u svakom smislu i slučaju, ali nakon svega što nam je u prvom romanu rečeno o Darcy, aplaudirala bih bilo čemu samo da ona dobije svoje.


Nikad, od prve pročitane knjige pa do danas, nisam srela sebičniji, arogantniji, naporniji, nepravedniji i društveno zaslijepljen lik od Darcy. Ona vas tjera da posumnjate u Rachelin zdravi razum i tehnike prosuđivanja. Kako bi normalna osoba bila u stanju trpjeti teror koji je Darcy svojom razmaženošću provodila?
S druge strane, tu je Rachel, mimoza. Potpuno inertna, kukavička osoba koja se ne usuđuje boriti za vlastite ciljeve pod opravdanjem da bi to povrijedilo Darcy.  

Roman Nešto plavo Darcyna je prilika da odraste. U njemu nam ona sama donosi svoju viziju situacije i zaručnikove izdaje, svojih razloga i odluka koje su je dovele tamo gdje se upravo nalazi. Njezino gledište samo nam potvrđuje uvertiru u Darcyno duševno stanje koje nam je predstavila Rachel: Darcy je razmažena kučka i to je još popriličan eufemizam. na kraju ove knjige, Darcy bi trebala doživjeti prosvjetljenje i promjenu, ali ja ništa od navedenog nisam uočila. Umjesto toga, dobila je muža i djecu, ostvarenje svih snova i priliku da zatomi svoj poludjeli karakter jer zapravo više nema potrebe da on izlazi na vidjelo. Ionako joj je služio samo kao sredstvo za manipulaciju za kojom više nema potrebe.

Obično su likovi poput nje razlog da zatvorim knjigu i nikad ju više ponovo ne pogledam. Nevjerojatno je koliko me takva knjiška stvorenja raživciraju i koliko se bedasto osjećam jer im posvećujem vrijeme. Radije čitam o divljacima, psihopatima i koljačima nego o budalama. Ipak, ovaj puta odlučila sam se mučiti do samog kraja s ciljem da napišem ovu recenziju i izrazim zgražanje.




Kako to obično biva u ljubićima ili chick-lit književnosti, autorica je ciljala na pomirenje različitosti u karakterima, naše romantične emocije i očigledno, slijepo razumijevanje za likove koje to uopće nisu zaslužili. U ovoj recenziji ništa od toga neće dobiti jer mi stvarno nije jasno zašto bismo trebali navijati za prijateljstvo (koje to uopće nije) između dvije žene koje ne dijele ništa dubljega osim dugogodišnjeg poznanstva (jer očigledno međusobno kriju teške tajne koje nadilaze važnost samog prijateljstva). Život ide dalje, ljudi se mijenjaju i evoluiraju, a između Darcy i Rachel ne postoji ništa više vrijedno živaca i preživljavanja. Najbolje što im se moglo dogoditi je da svaka krene svojim putem. Ponekad jednostavno treba priznati kraj kako bismo mogli krenuti ispočetka.


Jedina pozitivno/negativna strana ove duologije je baš taj lik Darcy koji je Giffin uspjela stvoriti. Stvarno se divim trudu koji je uložila da izmisli i istrpi tako umišljenog i napornog stvora i na kraju mu posveti cijeli roman. Za takvo nešto potrebno je puno hrabrosti i živaca.



Nadam se da je autorica lik Darcy stvorila s ciljem da pokaže primjer toga kako se žena ne bi smjela ponašati, a ne kako bi probudila u nama osjećaj suosjećanja ili razumijevanja. Darcyn happy end ostavlja dojam isforsiranosti i još uvijek se pokušavam oporaviti od njega. Tražiti da gajimo neku pozitivniju emociju prema tom liku stvarno bi bilo ravno pretjerivanju.




Kakvi su vaši dojmovi? jeste li pročitali ove knjige ili neke druge od iste autorice?

Znate li da postoji film snimljen prema knjizi Nešto posuđeno?




Javite mi svoje dojmove, a ja do tada spremam novu recenziju. 




Vidimo se sljedećeg tjedna. Vaša




                                    Rose :*








Nema komentara:

Objavi komentar