četvrtak, 24. prosinca 2015.

Review/recenzija: Gail McHugh: Collide Duology/ Sudar i Puls




It's Christmas time and I decided it would be a good idea to write a review that could make us conscious of a world around us, especially during this merry days.

But I also wanted to give you a great and persistent love story, and I found Colide series perfect in both departments. 


Emily and Gavin meet and something just clicks. But she's in a happy relationship so she rejects his efforts to get to know her better.




But, as always, karma has its own ways of capturing people inside its wicked games, so they continuously find themselves seeing each other or being a part of the same circle of people.

While she's trying to deny her feelings for Gavin, Emily realizes her boyfriend Dillon is not a person he seemed to be. 


After finally finding the courage to leave his side and go after Gavin, she needs to face the consequences of her innocence and maybe even stupidity. 

Can a woman abused and broken find her way out of the darkness? Will Gavin be strong enough to support her through the biggest fight of her life?


This is a story of a woman who survived an abusive relationship but the consequences of it kept following her even after she escaped her aggressor.

Collide and Puls are two great novels that made me think of a problem that is surrounding us on daily bases and we may even not be able to see it.

If we take a look at Emily and Dillon's relationship we'll see that the abusive parts come as small episodes of his unjustified anger towards her and sometimes it's hart to differentiate it from a normal fight between two people. That's exactly what  makes it so dangerous.




What I liked about these two novels is that they seem very realistic. Even though Gavin is a rich man, his money cannot buy him and Emily happiness nor it can solve their problems. They get to fight Dillon with only one weapon: their trust into each other.





What this duology teaches us is that even the darkest times can be happy times, and there's always hope. They say admitting the problem is the first step to recovery and after Emily acknowledged that Dillon is an abusive man and confessed everything to Gaving seeking his help, she found an endless source of support in him.

Gavin is a man we would all like to meet in some part of our life. He's resolute and great-hearted, the one who never gives up. He's that one person that would always stay by Emily's side. If Emily's the one fighting this war, Gavin is her weapon. He shows us that there is a solution and a way out, we just need to trust somebody and realize we are not alone.


The motives of abuse and maltreatment the author uses in her story are important and cannot be ignored, but even while writing such a disturbing story, she managed to give us a great love adventure and an interesting plot. She made two normal people the true heroes and gave us a model of brave and courageous conduct that could make us all stronger people.

The descriptions she uses are simple but meaningful, deep but simple to fathom. 

This duology is truly a great way to spend your evening, learn more about the true strength of a human heart and fall in love with a beautiful story.


Enjoy it!



                                        Rose :*














Badnjak, a ja pišem post. Moglo je i gore. Mogla sam, recimo, ne pisati post, nego čistiti sobu koju je moja dlakava životinja, koja bi se trebala smatrati mačkom (ovih dana više sliči gremlinu) elegantno uneredila  bacivši s police otvorenu posudu punu šljokica koju sam ja otvorila da upgradeam  neke božićne dekoracije u zadnji čas. 
Ali ona je ukrasila umjesto mene. Detaljno.

Tepih, fotelju, policu s knjigama, knjige, ima šljokica čak i u šalici čaja na stoliću pokraj...


Ovo nije moja mačka, ali karakterom su si vrlo bliske :D (+pardon my language :P)


No, uglavnom. Mogla sam to počistiti.

Ali ja pišem post...


Ajde onda, Rose, daj ga više i napiši :D

Ovih dana ponovo me drži maratonsko čitanje, a to znači da čitam knjigu za knjigom, a onda se pet do dvanaest sjetim da treba objaviti recenziju. Takvi dani su najgori jer mi se na kraju sve te knjige pomiješaju i više ne znam 'ko pije, a ' ko plaća. Zbog toga, evo, danas pišem recenziju koju ću objaviti tek pola tjedna kasnije, ali zato znajte da će i ona sljedeća biti spremna na vrijeme. Pa čak i ona nakon nje. Success!


U ovom božićnom tjednu odlučila sam se za recenziju romana ljubavna karaktera (You don't say! :P), ali s dozom malo naglašenije ozbiljnosti. Dakle, uozbiljimo se.

Radi se o duologiji Gail McHugh, romanima Sudar i Puls. koje možete naći u nakladi Mozaik knjige.






Radnja ovih romana prati Emily Cooper i Gavina Blakea, dvoje ljudi koji se susreću slučajno, ali čak ni nakon što sve svoje snage usredotoče da zaborave jedno drugo, od uspjeha u tome nema ni u.

Nakon smrti svoje majke, Emily se mora suočiti s životom koji ide dalje, pa se seli u New York kako bi bila bliže dečku Dillonu. Igrom slučaja jednog dana sretne bogata i zgodna biznismena koji na licu mjesta pokaže interest za nju.
Vjerujući u to vrijeme da je u sretnoj vezi s čovjekom kojeg voli, Emily odbija Gavina i nastavlja život samo s uspomenom na tog neznanca koji joj se zauvijek urezao u pamćenje.

Ali nedugo nakon toga, njen dečko Dillon predstavi joj svog poslovnog partnera, istog onog muškarca kojeg danima pokušava istjerati iz misli. I ne samo to, događaji u bliskoj budućnosti uporno tjeraju Emily i Gavina u isto društvo i prisiljavaju ih da zajedno provode vrijeme.

Malo po malo, između njih se javlja istinska ljubav, a njoj na putu stoje traume iz prošlosti i neki novi problemi s kojima će se oboje morati nositi. 




Sudar i Puls dva su dijela jedne vrlo potresne priče koja mi se urezala u sjećanje. Osim ljubavne tematike koja je poslužila kao baza za ove romane, njezinim glavnim problemom smatram motive zlostavljanja žena i borbu koju je zlostavljanja osoba osuđena proći kako bi uzela vlastiti život u svoje ruke, nakon što joj je kontrola nad njim pokušana nasiljem biti oduzeta.
Isto tako, u igri ovdje nije samo pojedinac (u našem slučaju Emily) koji se bori s bliskom osobom koja ju fizički i emocionalno maltretira, već i druga osoba/osobe (u ovim romanima Gavin) koja mora takvu slomljenu i izgubljenu osobu podržavati na tom krvavom putu žrtvujući time i svoj život za nju.

Emily i Gavin ne mogu se riješiti Dillona ni putem sudskih zabrana, a ne pomažu ni prijetnje ni sav novac kojim raspolažu. Takva situacija približava ove romane stvarnom životu i daje nam uvid u sirovu i gorku stvarnost koja nas okružuje i istinu kojoj ne možemo pomoći: malo kada nešto funkcionira u korist same žrtve. 

Ipak, priznati problem već je samo po sebi pola rješenja, a ova duologija podržava tu tvrdnju dajući Emily priliku svoje pouzdanje staviti u Gavina.  On je istinski voli, pomaže na svakom koraku, a spreman je i provesti život s njome iako to možda značilo da svaki njihov korak mora biti nadgledan od osobe koja im je najviše naudila.

Što točno Gavinova podrška znači za Emily morate pročitati da biste shvatili, ali mogu vam garantirati da će vam napetost i strah ovdje dobro zgrabiti i zadržati pažnju pa nikakvo dodatno nagovaranje na čitanje ne smatram potrebnim.

Oba lika ovdje smatram istinskim herojima, svakoga u svojoj ulozi koju su odigrali u životima jedan drugoga. Unatoč tome što se u ovim romanima susrećemo s bolnom temom koja otvara brojne i beskrajne rasprave oko toga može li se ikada nazrijeti svjetlo na kraju tunela za žene koje su takvo što preživjele na vlastitoj koži, ono što mogu reći je da u ovim knjigama, ako već ne svjetlo, onda barem nalazim nadu.

Preporučujem da obratite pažnju na prekrasan i jednostavan opis kojim Emily objašnjava Gavinu situaciju u kojoj se našla, da promislite o njenim riječima i tome koliko jednostavno zvuče, a kakav teret se iza njih skriva. 

Ova heroina uspjela je okrenuti novu stranicu u životu zahvaljujući svojoj hrabrosti, ustrajnosti i beskrajno podršci onih koji je bezuvjetno vole. 




Već sama činjenica da nas krase nabrojene karakteristike i imamo nekoga tko nas drži za ruku dok se probijamo kroz život, za mene znači da smo prošli pola puta. 

Želim pohvaliti jednostavnost i dubinu ovih romana, vrijednost njene tematike i ozbiljnost kojom joj je autorica pristupila u okviru spomenutog žanra. Toplo preporučujem!



Vaša Rose :*





Nema komentara:

Objavi komentar