četvrtak, 3. ožujka 2016.

♥ A čitam i ovo ♥


Znam da postovi o TBR-u nisu baš specifični za mene jer ne vjerujem u unaprijed određenu listu knjiga koju "moram" poštovati. Ipak, danas sam baš u knjižnici našla dva naslova koja želim pročitati, a malo su drugačiji od onoga o čemu inače pišem, pa sam se odlučila današnji post posvetiti njima. 

Jiří Hrabal i Petar Vuković: Baršunaste priče: Antologija češke kratke priče

Kladim se da ovo niste očekivali :D
Sjećate se onog osjećaja u srednjoj (i osnovnoj) školi kada su vas "ugnjetavali" čitanjem lektira koje niste razumjeli, i još bolje, koje vas nimalo nisu zanimale? Onda ste možda nakon toga upisali neki filološki fakultet pa se susreli s istim problemom? You know the feeling. Opet ste imali obaveznu lektiru.
Kao studenta bilo kojeg smjera na bilo kojem fakultetu, profesori nas uvijek smatraju oduševljenima sa doslovno svakim aspektom studija, dok je istina upravo suprotna. Nekim stvarima na fakultetu uvijek se potpuno razočaramo, uopće nas ne zanimaju i trpimo ih samo jer moramo. 





Morala sam i ja otrpjeti dio takvih naslova kojima su me u to vrijeme morili i tlačili, ali ovo definitivno nije post u kojem ću si dati oduška pa im vratiti milo za drago nekom nekontroliranom izjavom bijesa. Daleko od toga! 

Navedenu zbirku odabrala sam (kao i ostale češke klasike) za svoju dušu i bez obaveze. Ne samo da me danas, nakon tih fakultetskih dana, vraća u ona dobra stara vremena (dobro, ne baš toliko stara, ali kužite što hoću reći) kad sam pauze između predavanja popunjavala manijakalno čitajući posljednja poglavlja kako bih se pripremila za predavanje, nego i me privlače tim više jer nisu imperativ koji mi netko nameće. Također, podsjeća me i na sve razloge zašto sam se uopće odlučila na studij koji sam odabrala i karijera koju će mi omogućiti.

Ima nešto prekrasno motivirajuće u tomu kada mirne duše uzmete u ruku knjigu koja predstavlja ono što volite, a i sama po sebi (samo zato jer je knjiga) jest ono što volite. Budi onaj neporeciv osjećaj postignuća i ponosa na vlastiti trud. A uvijek je dobrodošlo podsjetiti se da nešto zaista možemo učiniti, koliko god teško bilo.

Ovu Antologiju uredila su dva sveučilišna profesora, Jiří Hrabal, koji predaje na filozofskom Fakultetu u Olomoucu i Petar Vuković, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koji mi je predavao u nekoliko semestara i kojeg smatram pravim stručnjakom i izvrsnim predavačem.

Antologija nije jeddina knjiga češke književnosti kojoj sam posvetila vrijeme, ali s obzirom da na blogu inače me pišem o ovakvim naslovima, željela sam učiniti iznimku pa vam pokazati da ipak čitam i nešto drugo osim onog očiglednog i sveprisutnog. :D


Irena Lukšić: Klasici ostavljeni mačkama: Pokušaj drukčijega čitanja književnih tekstova

E, ova vas stvarno ne bi trebala iznenaditi. Ako ste pročitali koji od starijih postova u kojima sam pisala o sebi, onda ste primijetili da mačke u mojoj kući idu pod "obavezno". Uostalom, koji bibliofil ne voli mačke? Pa to je svetogrđe! Pa netko nam treba okretati sve te silne stranice!




S ovom knjigom očekujem hrpu dobre zabave, a možda čak naletim i na pokoju mudrost koju tek trebam naučiti.



Irena Lukšić, autorica knjige, poznata je hrvatska spisateljica, autorica i prevoditeljica, a spomenutu knjigu napisala je 2015.godine. Uopće ne sumnjam da ću u ovoj knjizi naići na kvalitetan humor, a s obzirom na to da se smatram osobom koja cijeni mačji pogled na svijet (vodeći se onom: mačka se ama baš nikada neće naći u položaju da trpi bilo što), očekujem i dozu sarkazma koji vam samo dlakava klupka mogu priuštiti te raznorazne "mačje logike" koje bi nama ljudima bilo korisno zapamtiti- za naše dobro. :D


To bi bilo sve o ova dva drugačija i potpuno random književna djela koja mi kradu dane. Nadam se da će vam ovaj post biti od koristi ili bar za zabavu, a ako ste kojim slučajem već pročitali koje, komentirajte i podijelite s nama svoje dojmove.

Do sljedećeg tjedna i neke nove recenzije

pusa od Rose :* 




Nema komentara:

Objavi komentar