srijeda, 9. ožujka 2016.

Review/recenzija: Louisa Edwards: To hot to touch, Some like it hot/ Pregrijavanje, Neki to vole vruće



So...I feel like you all can see into my room right now and read everything right out of my face. And it is not one of those happy faces.
These books...
What to say about these books...Right now they're giving me a headache, and while reading them I didn't feel much different.
So let me start with the basics: the novels  To Hot To Touch and Some Like It Hot are first two in a Rising Star Chef series by the author Louisa Edwards. The third book in the series is Hot Under Pressure, but I didn't read that one (and I only write about those I did read) so I won't be writing about it.





The first novel tells us a story of Max and Jules, both chefs and both a part of a cooking team that tries to win the Rising Star Chef competition. After many years of traveling and learning, the prodigal son, Max, gets back home to resume the position in the family that was waiting for him. Now, deep into the competition and at times he needs the support of his family the most, the differences between him and his father are starting to show again. So to be the best he can be, Max will need help and love of a woman who took his place in the kitchen and in his family's home the same night he left it.


The second novel continues with the cooking competition, but the one who finds himself in the middle of a hot and sweet game is Max's younger brother, Danny. Danny is the man who knows his desserts and a competition organiser, Eva Jansen, knows men. Both trapped between duty and newly developed emotions, Danny and Eva will try to control their responsibilities, since they can't seem to control their emotions.


First of all, I want to highlight that I read both of these books in Croatian, and at the beginning I thought that was my problem. It seemed like the translation was bad so it made the books bad. But then again, the translator can mess up the style, but not the plot, and the plot was mostly slow and boring.
The dialogues aren't funny or catchy, the characters clearly lack humor and the plot lacks dynamics.
There were many cooking references and comparisons that are, in theory, fun, but considering we are not all "masterchefes", we don't understand them and they don't make sense- so we lose the point.
The cooking scenes are interesting and that makes them the best parts of both novels, but they are only a few and cannot redeem the rest.

In short, I had to really make myself sit still and read these books. I didn't find them as satisfying as I thought they would be. As I always insist in saying, the book serves its purpose if it makes you feel- those two only made me feel bored. I guess you could say that counts too...

Nevertheless, the knowledge the author has shown about American cuisine, the food in general and the art of preparing it is a reason enough for you to give it a shot. 

Let me know what you think.

Until then, kisses from Rose :*





S ovima uopće ne znam kako početi. Imam osjećaj da mi preko ekrana na licu možete pročitati nevjericu i potisnutu frustraciju. 
Ova recenzija će biti pristojni pokušaj izražavanja zgražavanja nada dva naslova koje sam se s takvim guštom tjednima spremala čitati (jer su stvarno tjedni trebali da ih se u knjižnici dočepam).

Spomenuti naslovi, Pregrijavanje i Neki to vole vruće, dio su serijala Rising Star Chef autorice Louise Edwards, koji uključuje i roman Pod pritiskom, a koji je svježe preveden.


Roman Pregrijavanje vraća Maxa kući. Sprema se važno kulinarsko natjecanje i, iako je još davnih dana otišao od kuće u potrazi za vlastitom karijerom izvan granica koje je njegov otac postavljao, Max je spreman vratiti se kući i boriti se za svoje ime, svoje nasljeđe i svoju obitelj.
Ipak, njegovim povratkom obitelj nije dobila samo novog kuhara koji će za njihov uspjeh imati presudnu važnost, nego i davno otuđenog sina i brata s kojim ju još uvijek vežu neke nesuglasice. Max će morati novootkrivene ideje spojiti s obiteljskom tradicijom kako bi osigurao pobjedu u Rising Star Chef natjecanju, onome koje bi restoranu njegove obitelji moglo dovesti novu klijentelu i spasiti ih iz rutine koja ih godinama korak po korak sve više baca u zaborav.
Na sreću, Max upoznaje Jules, kuharicu koja je puno više od toga nego samo spretna s noževima. 




Nakon što je godinama ranije njegov brat Max otišao od kuće u potrazi za svojim snovima, mlađi sin Danny ostao je jedina osoba na koju se njihov otac zaista mogao osloniti. Danas uspješan slastičar, Danny je načuen odgovornosti koju briga za obitelj, restoran i kolege donosi. Tijekom Rising Star Chef natjecanja on je taj koji pokušava držati ekipu na okupu nakon što tenzije prerastu u prave pravcate sukobe. 
Ono što nikako ne može držati pod kontrolom je interes koji u njemu pobuđuje organizatorica natjecanja, Eva Jansen. Problem je u tome što veza s lijepom Evom ne bi ugrozila samo njegovo srce, nego i sve izglede koje njegova obitelj možda ima da pobijedi na natjecanju koje za njih život znače.

Očarana krasnim opisom knjige, sva nabrijana namjestila sam se u fotelju i navalila punom brzinom, ali već nakon nekoliko stranica nešto je tu postalo čudno. Što sam se više odmicala prema kraju prve knjige, svi mi je više postajalo jasna ona dobra stara "Ne sudite knjigu prema njenim koricama". Ljudi moji...Kako da to napišem, a da ne zvučim k'o nemilosrdno čudovište? Ove knjige su dozlaboga dosadne! Očigledno nema boljeg načina od izravnog i iskrenog.

Nakon pročitanog prvog dijela zaključila sam da je riječ o prijevodu. Nisam stručnjak za engleski, ali ako naiđem na ulomak: "Ti. Ja. Sami. I cijela noć pred nama. Možemo zajedno što hoćemo. Meni to zvuči kao sastanak," (Pregrijavanje, str.118)  zar ne bi bilo prirodnije i više u duhu jezika ovdje to pretvoriti u spoj ili barem ljubavni sastanak, ako baš već riječ sastanak mora biti uključena? Da razjasnim, prevoditelj je napravio dobar posao, ali tek nakon i drugog pročitanog romana (koji je prevela druga osoba) mogu jasnije prosuditi zašto mi Pregrijavanje predstavlja toliki problem- prijevod mi se čini prepoetski i prepuritanski. Tu karakteristiku ujedno cijenim (jer je to dar koji nema svatko), ali ponekad jednostavno zvuči umjetno i iskače iz duha vremena.
E sad, rekla sam da su mi romani dosadni. Zaboravih reći ponekad i komični (u ne baš pozitivnom smislu). Ovdje se stvarno pitam kako je zvučao original ako prijevod ide ovako: "...a njezina se svilenkasta futrola skupi oko Maxova mača, izvlačeći orgazam..." Jer ne možemo ipak sve svaliti na prevoditelja. Ponekad i on mora raditi s ovakvim primjerima.

Nadalje i ukratko, među dijalozima ili opisima nisam našla ni jedan jedini koji bi mi zapeo za oko (vidite već po nedostatku slika), likovima opasno fali humora, a radnja je prespora.

Postoje brojne usporedbe i kuharske reference na namirnice ili vrstu hrane koji se narodu sa samo osnovnim kulinarskim obrazovanjem nepoznate, pa zahtijeva objašnjenje u fusnoti od petnaestak redova da biste na kraju došli do zaključka kako je autorica željela reći da je nešto kremaste teksture. Jesu li samo meni takve scene iscrpljujuće?

Jedino što me doista oduševilo u ovim romanima je autoričino poznavanje američke kuhinje, umijeće pripreme jela te ljubav i odnos njezinih likova prema hrani koju spremaju i načinu na koji svoj poziv smatraju svojim životnim ciljem. Tih dijelova se zaista s užitkom sjećam. 

A vi? Jeste li čitali ove romane i jeste li u njima našli nešto što je meni uspjelo promaknuti? Svakako javite svoje dojmove u komentare.

Pusa od Rose :*

Nema komentara:

Objavi komentar