četvrtak, 4. kolovoza 2016.

Review/recenzija: Judith McNaught: Something wonderful/ Nešto prekrasno




I can't believe I'm reviewing a book that was written almost 30 years ago. Yep, Something Wonderful, an absolutely wonderful (yes, I'm very verbally gifted today) book was written in 1988, and that makes it 2 years my senior :P
The book was recently translated to Croatian, and that's actually how I came into contact with it. I read other books by Judith ( Whitney, My Love, A Kingdom of Dreams and Until You) too, but I have to admit that this one is by far my favorite. And not just mine, according to Goodreads, Something Wonderful is "one of her most beloved novels of all time"!






Alexandra Lawrence thinks her marriage is the perfect one, and she's the only one that sees it that way. Being the wife of Jordan Townsende, Duke of Hawthorne, made her part of London society, a large group of people who are everything but kind. 
Faced with the consequences of her husband's sins and unsuitable choices, the only thing that keeps her going is the love she has for him and life itself.
Jordan will probably never understand that (because men are men :P), but it's only thanks to Alex, her unconditional love and willingness to forgive, that his life becomes meaningful. Everything he had before her, money, power and pleasure, was just a distraction before the real thing came. Will he be able to keep it?


Did you ever notice how, in historic romance novels, there are always two kinds of heroines, the naive one and the "bitter" one. The naive one will believe only the best about life, the gentleman she loves and people in general. The cynical one will feel exactly the opposite, the open resentment towards the male kind and will not respect the society at all. 
Then the novel will be about following this girl while she finds her place in the world.

What happens in some of novels of those first kind is that authors make those innocent girls look like bigger victims that they in reality are and that makes the story seem unrealistic and shallow.
Nevertheless, with Something Wonderful that is not the case. Even though Alex is too naive and innocent for my taste in the beginning, soon we realize she has a great potential of change, and ultimately she does change. Her ignorance is a result of lack of vital information about her husband, things her husband's family is hiding from her to unnecessarily protect her feminine sensibility. When she finally finds out the truth, Alex shows her intelligent side, the one that can't be fooled by sweet words and prestige title.




This book made my heart feel deep for Alex, but I have to admit I'm still not ready to say Jordan is a man I would like him to be. I would definatelly make him suffer a bit more :P
Anyway, don't skip this book, or any of judith's for that matter. Her romance never dies.


Rose  :*









Prošle godine napisala sam post o naslovu Prije tebe ove iste autorice i evo me danas, više od 356 dana kasnije kako pokušavam u riječi pretočiti milinu koja me preplavljuje dok pišem o ovoj sljedećoj ljepoti. 


Današnji post posvećen je romanu Nešto prekrasno, koji je, da se tako izrazim, nešto zaista prekrasno. Dragi Bože, uništit ću ovaj post verbalnim mrcvarenjem prije nego što uopće uspijem napisati koja mu je svrha -.-'
Ajmo sad zaozbiljno, oprostit ćete mi ovaj trenutak nezgrapne dekoncentracije. 
Knjiga koju vam predstavljam napisana je davne 1988. godine pa onda znate da je dobra ako ju prevode i skoro 30 godina kasnije!

Alexandru Lawrence brak s Jordanom Townsendeom nije učinio previše sretnom ženom, a najžalosnije je što jadna toga nije ni svjesna. Uvedena u svijet kojeg do sada nije bila dio, Alex mora na vlastitoj koži osjetiti posljedice grijeha i lakoumnog života svojeg muža. Okružena ljudima čiji karakter ne krasi ni jedna jedina suosjećajna crta, vlastitim snagama se iz naivne djevojčice mora pretvoriti u mudru ženu, pri čemu je jedino na što može računati njena neugasiva želja za životom i sposobnost da u svakome vidi ono najbolje. 
Iako on to vjerojatno nikad neće shvatiti (jer muško k'o muško :P), Alexin neprestani trud da mu se svidi i da oživi njihov brak, je upravo ono što će Jordana preobratiti iz površnog vojvode u muškarca koji napokon spoznaje smisao života.
Pa vi recite koji od njih je zapravo pravi junak.



Ne znam jeste li tome ikad pridavali pažnju, ali ako pažljivije pogledate, zaplet većine povijesnih ljubavnih romana zapravo se svodi na to da heroina, ili je prosječna pripadnica svojeg vremena koja ni po čemu nije posebna (ilitiga, naivna je i nesvjesna svijeta oko sebe) ili je baš obrnuto, jedna od rijetkih koja je shvatila besmislenost muškog monopola nad ženskim rodom pa se hrabro protiv toga buni. Koji god od tih dviju slučaja vrijedio, radnja se zapravo vrti oko toga kako se dotična dama takvog karaktera snalazi u društvu. 

Roman o kojem danas debatiram sama sa sobom, a nadam se da i s vama, opisuje jednu koja spada u onu prvu kategoriju, a to je žalosna naivnost protagonistice o ljubavi, o životu općenito i ponajviše o njenom muškom paru, to jest, glavnom đentlmenu u priči.


Ono što mene u nevješto napisanim romanima takve vrste uvijek zasmeta (a što mi ide na živce i u životu uopće pa nije da su samo romani krivi) je tendencija da autor/ica (nesvjesno?) takve likove prikaže većim žrtvama nego što to zapravo jesu i to često čini na neki sladunjavi neuvjerljivi način od kojega se s romanom poželim oprostiti prije vremena.


Dragi moji, ovo nije jedan od takvih romana. Cijela ova tirada u odlomcima iznad služila je tome kako bih vam mogla vjernije dokazati koliko sam zadovoljna romanom Nešto prekrasno i to baš poradi načina na koji nam je prikazan lik Alexandre Lawrence! Da se razumijemo, curu krasi nevinost u svakom smislu te riječi i iako nam opet i iznova dokazuje da bi se trebala spustiti s oblaka, priča nas cijelo vrijeme pozadinski upozorava na to da su za njezino naivno stanje krivi oni koji koji ju od svega konstantno "štite". To se najbolje vidi u promjeni njezina karaktera nakon što sazna istinu- nije cura glupa, samo su joj bile uskraćivane informacije od vitalne važnosti. A to je zapravo i logično, nije li? Mladi uče od starijih, a ako ti iskusniji mudro šute, teško da će ta ista mudrost prijeći na njihove potomke. I samo tako, Judith je opravdala svoj lik i pretvorila ovaj roman u meni najdraži koji je napisala!



U svojim recenzijama obično se usredotočujem u neku karakteristiku knjige za koju smatram da je na mene ostavila najveći utisak i zbog čega ću ju nadalje i pamtiti. U ovom romanu to je Alex. Naravno, knjigu krase i drugi zanimljivi likovi (vojvotkinja udova, na primjer, s kojom nikada zapravo ne znamo na čemu smo), krasan opis životnog okruženja i radnja koja nas konstantno navodi da se zapitamo što će li se sljedeće dogoditi. 

Ova knjiga je recept za romantiku i lijek za dušu. Ne dozvolite da vam promakne!



Vaša Rose :*





4 komentara:

  1. Obozavam Juduth McNaught knjige! :)
    Tako divno pise,iako njene knjige su malo podugacke,ali su tako emotivne i divne,jednostavno ne mozete ostati ramnodusni.
    Drago mi je sto dopala ti se Nesto Prekrasno Rose :)

    i Srecan 2 Rodjendan,nasjljepse i iskrene zelje za jos puno rodjendane i divne blogreske godine pred tobom :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala, draga Bube! Vi ste uz mene od početka i jako mi je drago da i dalje volimo iste knjige!<3 :*

      Izbriši
    2. Romantična sam od glave do pete, sve Judithine knjige gutam doslovno.. Prva mi je bila Whitney ljubavi moja i bila sam zaražena.. 😍

      Izbriši
    3. I meni je Whitney bila prva njezina! <3 I ostala sam vjerna

      Izbriši