četvrtak, 24. studenoga 2016.

Review/recenzija: E.K.Johnston: A Thousand Nights/ Tisuću noći



Recenzija na hrvatskom jeziku je ispod recenzije na engleskom. 😚

A Thousand Nights. A novel by E.K.Johnston, as magical as it is unexpected. Intrigued by its covers, I couldn't wait to read this beauty, and now I can only say thank god I did! For those who will enjoy this book as much as I did, its sequel, Spindle, was published earlier this year, so go on and find it too. 
After those few words of praise, nothing's stopping me anymore from moving on and giving you all the reasons why you should read this book as soon as possible.



This is a story of a girl who sacrificed herself to the powerful but merciless king to save her sister and many other young girls from her village.
Lo-Melkhiin marries young girls, takes them to his court and then he kills them. Nobody knows why and everybody's afraid to ask for his reasons. Before he came to the village of our storyteller, he has already killed more than 300 girls. 
So to save his sister, our storyteller puts on the pretties clothes and puts herself in forint of him, daring him to choose her.
So he does.
Now, she finds herself in his court, surrounded by all the beautiful things he possesses, and those she will never be able to use. 
She dies tomorrow.
Except, she doesn't. Not even the night after that. And soon she gets to understand why.


I don't often have the opportunity to read novels whose characters are connected with the nature in such a fundamental level. They believe their gods are made by people, and the more people believe in them, the powerful they get. After her confrontation with Lo-Melkhiin, our storyteller feels her body being able to produce some kind of power that she accepts as the part of her new self, as those powers are the results of her people's prayers. To me it was a bit strange how a woman would be able to take so calmly the fact that she's starting to grow powers out of nowhere, but considering the customs of her people and her upbringing it becomes clear that she is highly spiritual. She sees the changes as gifts she is due to accept and use against the dark magic that threatens the world. 
Why don't we, just as the storyteller did, instead of paying too much attention to unnecessary distractors, turn our heads towards things that really matter and use the skills that we have to do good and make a real difference?
Why don't we, instead of finding darkness in everything, look for the light in every one of us?


Not only does this novel show us how accepting ourselves and showing consideration with others can make us win even against the most powerful oponent, but it's also special in some other ways. For example, only Lo-Melkhiin and a few of his most important servents have names. We don't know the name of our storyteller, her family, her village or even the countrey she lives in. We know her world isn't our world, but that is practicaly the only information the author gives us. There are some other interesting questions that never get answered but I will not reveal those, well, because spoilers. Besides, there's still that Spindle book that awaits us. That's probably where we should go and ask them.


Until we do that, return here and leave a bunch of comments, lots of love form

Rose 😚








Ova priča moderan je retelling arapskih priča 1001 noći. Zaintrigirala me već samom naslovnicom pa sam se odmah ponadala da će biti toliko jedinstvena koliko sam priželjkivala. Danas pišem o Tisuću noći, romanu autorice E.K.Johnston. Knjiga je u originalu objavljena 2015., a prijevod je dostupan u Znanju. Autorica je ove godine objavila i nastavak, Spindle, koji će se i sam, nadam se, ubrzo naći i na hrvatskom jeziku.


Ovo je priča o narodu čije djevojke odvodi moćan, ali nemilosrdan kralj Lo-Melkhiin. On ženi mlade djevojke i odvodi ih u svoj dvorac. Tamo, bez da itko ikada pita za razlog, djevojke ubija. 
Nakon toga priča krene ispočetka. Lo-Melkhiin odlazi u potragu za novom ženom čija je sudbina predvidljiva i neizbježna.
Kada dođe u njeno selo, naša pripovjedačica sigurna je da će kralj izabrati njenu sestru. Kako bi izbjegla sestrinu sigurnu smrt, ona pušta da je se uredi ljepše nego ikada, stane pred Lo-Melkhiina i odluči da će biti izabrana. 
Odvedena je s njime bez da je imala vremena okrenuti se i pozdraviti sestru, majku ili bilo koju drugu djevojku u selu za čiji je život žrtvovala svoj.
Očekujući skoru smrt, pripovjedačica je dovoljno sigurna u svoj cilj da pred kraljem ne osjeća strah. On je posjeti i odlazi od nje ostavivši je da spava. Ona misli da nikada neće dočekati jutro.
Ali dočeka ga.
I ono sljedeće.
I ono nakon njega.
Nešto se u njoj mijenja i ubrzo shvaća da ona Lo-Melkhiinu postaje isto tolika prijetnja kolika je on do sada bio njoj.


Povezanost likova s prirodom, na tako dubokoj emocionalnoj i mentalnoj razini, danas se rijetko viđa, pa bi nekim čitateljima (jer je i meni na početku) ležeran način na koji protagonistica prihvaća promjene koje se u njoj zbivaju mogao djelovati prilično usiljenim. Ali baš se o tome radi, o toliko dubokom odnosu između ljudi i više sile u svakodnevnim, najuobičajenijim situacijama, da kada napokon dođe do nekonvencionalne promjene u glavnom liku, ona ju prihvaća kao još jedan dio svoje osobnosti koja je isplivao na površinu kada je priroda odredila da je to potrebno. To njezino drugo lice otkrilo se s razlogom, a to znači da ne predstavlja prijetnju, već nudi novo usmjerenje za nju i novi put kojim treba krenuti. Čitajući o pustinjskim nomadima, odjednom se nađete u romanu prožetom fantastikom, a pojma nemate u kojem se trenutku to dogodilo. Evo, toliko je tečna.
Postoji nešto uistinu umirujuće u tome na koji način protagonistica prihvaća svoje nove sposobnosti. Umjesto panike, straha i sumnje, ona se prepušta svom zadatku i, iako rizik postoji, ulazi u njega čista srca i uvjerena u to da čini dobro.
Ne bi li svijet bio zdravije i opuštenije mjesto kada bismo svi na vlastite promjene gledali očima nade i optimizma? Kada bismo promjene u drugima dočekali s tolerancijom i podrškom?
Ova knjiga za mene je podsjetnik na tko koliko se u današnje vrijeme pozornosti posvećuje površnim distraktorima od kojih je više štete nego koristi, umjesto da duhovnu snagu usmjerimo na borbe koje su nam u životu zaista važne.


Tisuću noći ni jedan lik osim Lo-Melkhiina i nekih njegovih muških podanika nema imena. Zanimljivo je to da mi je, jer ponekad nisam baš bistra 😉, trebalo skoro pola pročitane knjige da to shvatim. Još bolje je to da mi nikakva imena ni najmanje ne fale. 
Lo-Melkhiina lik je koji ostaje misterij koji s nestrpljenjem želimo otkriti. Što li se to njemu  dogodilo da ima potrebu opsesivno ubijati djevojku za djevojkom, bez razloga i objašnjenja? 
Ova knjiga je posebna i po mom mišljenju, nešto najbolje što nam je Znanje u posljednjih nekoliko mjeseci ponudilo. Svakako ju pročitajte čak i ako niste deklarirani ljubitelj fantastike. Nudi zaista divne poruke o kojima je vrijedno promisliti. 
Tisuću noći upoznat će vas s jednom drugačijom kulturom i otvoriti vam vrata u jedan novi i nepoznati svijet pustinje i vrućine.

Toplo ju preporučujem.


Vaša Rose ❤






Nema komentara:

Objavi komentar