četvrtak, 22. veljače 2018.

Recenzija: Nick Spalding: On voli, ona voli


"Neki ljudi kažu da je ljubav droga i počinjem im vjerovati."

Da to nije onaj "običan" ljubavni roman na kakve smo navikli, postane jasno čim uzmemo u obzir da ga je napisao muškarac, no svejedno sam posegnula za On voli, ona voli iz Znanje što je bila najbolja odluka koju sam donijela ovaj tjedan.
Zapravo, sad dok ju pišem, napola sam uvjerena da ovom romanu nije potrebna nikakva recenzija koja bi čitatelja poticala da ga pročita. Kad ga uzmete u ruku, prolistate i pročitate 2-3 reda trebat će vam nešto što će vas odgovoriti da tom prilikom ne kupite odmah dva komada, jednu "radnu verziju" po kojoj će vam kapati suze od smijeha i drugu za buduće generacije.



U romanu On voli, ona voli, autor opisuje koje "metode" Jamie i Laura, prije nego što se upoznaju, koriste kako bi upoznali osobu s kojom bi jednog dana možda započeli život. Izlaze na slijepe spojeve, pristaju na potpuno blesave ideje svoje rodbine i prijatelja i čine sve što je u njihovoj moći da im napokon uspije. 
No ponekad se čini da je cijeli svemir protiv njih, jer su ljudi koje upoznaju luđi čak i od njih samih. Pa čak i kad se napokon sretnu, i onda ih viša sila stavlja na kušnju - i to najnevjerojatnijim izazovima koje je ljudska mašta sposobna zamisliti. 


On voli, ona voli ponajprije je drugačiji jer ga piše muškarac. S obzirom da obično čitamo ljubavne romane u kojima mušku perspektivu autorice pišu iz svoje ženske perspektive, ovaj puta dobivamo jasniji uvid u to što se to događa u glavi muškarca koji se spreman skrasiti. 
Druga je stvar ta da se ovim romanom ne cilja nikoga impresionirati. Nije pisan s ciljem da bude ljubavni, nego da bude humorističan, no nekako je uspio nastati na način da se uklapa u obje kategorije. Nema tu bogatih, savršeno građenih, natprosječno zgodnih Adonisa i jednako prekrasnih protagonistica.
Ne, tu čitamo o dvoje običnih, prizmenih ljudi, poput vas i mene, koji pokušavaju pronaći srodnu dušu, a to doslovno čine na principu pokušaja i pogrešaka.

S obzirom na to da likovi ciljano traže svoju bolju polovicu, prokomentirat ću malo način na koji funkcioniraju dok to rade, a usredotočit ću se na Jamieja jer je muško i njegov način razmišljanja obično mi je veći misterij.
Dakle, što se to točno događa u muškoj glavi?
Postoji predrasuda da muškarci najviše vremena provode razmišljajući o seksu - a sudeći prema onome što se može pročitati u ovoj knjizi - to je istina.
Isto sam tako naučila da razmišljaju i o popisu nekih drugih, prizemnih stvari - ali ta im obaveza uvijek teško pada. Od tih drugih stvari izdvojila bih: "buđenje s neizdrživom potrebom da novac potroše na nove gaće", razmišljanje o nečemu čime će dnevnu sobu vratiti iz deprimirajućeg stanja (što rezultira kupnjom kauča, televizora i police i tjera me da pitam što se točno u tom jadnom boravku do tada nalazilo?) i o dvometarskom fikusu (pravit ćemo se da nam nije na pamet palo pitanje služe li mu ta dva metra fikusa kako bi time kompenzirao neku drugu, puno kraću mjeru).


Moja briga o namještaju u dnevnom boravku malo se slegne (jer se naprosto nema smisla uzbuđivati) kad saznam da frajer u stanu nema ni kuhinjski stol, što je nepobitni dokaz da o pitanjima od egzistencijalne važnosti misli samo kad stvarno zagusti. 
Eto, zato su potrebne žene 😁
Uvjerila sam se isto tako da će frajer reći što god treba da dogovori spoj (dokaz na str.101), praviti se pažljiv i zainteresiran za djevojku, dok je zapravo zainteresiran samo da se što prije približi onome među njezinim nogama.
Dakako, nećemo sve te slabosti pripisati cijelome muškome rodu, samo zato jer od njih pati naš glavni lik. Sigurna sam da je autor na taj način opisao svoj muški lik jer je Jamie izuzetak, a ne reprezentativna jedinka 😜
Jamie je, jadnik, svjestan svojih mana jer: 
"Da sam stvarno tako dobar kako me prikazuje,, siguran sam da bi mi češće popušila."

Moj pretposljednji zaključak je da žene i muškarci jedni druge u nekim stvarima mogu čitati kao otvorenu knjigu, dok u nekim drugim nemaju blagog pojma što se događa u glavi onoga drugoga.
I zadnje što sam shvatila je da, unatoč tome što oboje u dubini duše žive s jednim ciljem -pronaći nekoga s kim će dijeliti svoje sutra, oba spola prate od istog temeljnog problema: nemaju što obući (ironija je namjerna😂).

Početak ove knjige je komičan, kad čitate prema sredini sve se jače smijuljite, a onda tamo, na 125. stranici doslovno umrete od smijeha. Nemojte sad slučajno okrenuti na str.125 prije nego što ste ptočitali onih 124 prije nje.
Ova knjiga je zapravo dokaz da će ljubav zasjeniti svaku manu. Mogli bismo ispisati cijele liste njihovih i naših loših strana, a na kraju dana, shvatili bismo da se volimo upravo zato jer smo te mane upoznali i prihvatili.

Ako ste kupili ovaj roman, uložili ste u priču koja će vas svaki puta ispočetka nasmijati, prisjetiti vas kako je to biti osoba od krvi i mesa i na kraju, koliko smo sretni kada napokon pronađemo našeg "nekoga" kojeg smo cijeli život tražili 
"iako je upravo prdnuo tako glasno da bi mogao probuditi susjedovog psa".

Dragi moji, s ovim vam je romanom zabava zagarantirana.


Ovdje pronađite ovu recenziju na engleskom. 



2 komentara:

  1. Divna recenzija i divan blog :)

    Ako želiš, pogledaj moj blog
    https://svetknjiskogmoljca.blogspot.rs/

    P.S. Možda bi bilo dobro da staviš opciju Čitaoci, kako bih mogla da pratim preko fida svaki put kad objaviš nešto :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti za komentar i prijedlog. Stavila sam, super ideja :D

      Upoznala sam se s tvojim blogom i pratimo se na Instagramu već duuugo :*

      Izbriši