srijeda, 4. travnja 2018.

Recenzija: Jure Karamarko: Zara


Pristupio mi je nedavno mladi hrvatski autor imena Jure Karamarko i ponudio svoju knjigu na čitanje. Pokažite mi jednu osobu koja bi tome reka ne.
Kad je pošiljka napokon stigla, iz koverte nije ispala jedna knjiga, već njih dvije. 
Zamislite samo taj trenutak. Jedva dočekate da dođe ta knjiga koju sad opsesivno očekujete, a onda uleti još jedna s njom! Ako vam trebam opisivati taj osjećaj, niste zaljubljenik u čitanje.
I tako je stigla Zara 
(s njome i Padobran, o kojem će riječi biti u jednom drugom postu) s kojom ćemo se danas pobliže upoznati.


Dvije ljubavi. Jednu i drugu ćemo shvatiti i razumjeti. Jedna i druga donose trenutke u kojima ćemo se smijati i trenutke u kojima ćemo plakati. 

Zara i Luka u ovoj kratkoj priči upoznat će dvije ljubavi, prevrtljivost života i njegove čudne puteve.

Dvije ljubavi. Nijedna od njih se ne zaboravlja.


Jure Karamarko strastveni je navijač, a većina njegovih romana napisana je upravo u navijačkom duhu. Osobno nisam od onih koji se previše razumiju u sport, niti koji pratim, ali čak i ako vas ima ovakvih poput mene, kladim se da ćete do kraja ovog posta poželjeti zaviriti među korice Zare.
Onih nekoliko utakmica na kojima sam bila (nogometnih, makar je vrsta sporta potpuno nevažna, jer bit je emocija koju budi), na neki bih način usporedila s glazbenim koncertima. Čak i ako ne pjeva vaš omiljeni pjevač, glazba je ta koja vas osvaja. Vi i svi oko vas na tih nekoliko sati postajete jedna duša koja živi isti život, jedno tijelo koje se pomiče u ritmu glazbe, ili u ovom slučaju pogodaka i promašaja. Ljudi su osjetljivi na emocije koje emitiraju mase. Atmosfera nas ponese.
Točno tako ponese vas i ovaj roman. Čak i ako niste navijač, tako dugo dok čitate ovaj roman, bit ćete. 

U malo riječi i malo stranica, Jure je sve rekao. I ono najvažnije, prisilo me da osjetim svaku riječ koju je napisao. 
Ako znate nekoga tko navija za svoj omiljeni sportski klub, bez obzira o kojem se sportu radilo, ovo je knjiga za njega. Ona budi sjećanja na sve one dane kada strepimo pred porazom, a molimo za pobjedu. Sve noći provedene s društvom, kad smo zajedno plakali, slavili ili željeli zaboraviti. Vraća nas u vrijeme kada smo živjeli neku drugu vrstu života, prisjeća na to kako smo se s godinama mi mijenjali dok je predanost toj ljubavi ostala možda jedina čak jedina konstanta. 


Grafičar, Genova, Kradljivci snova, Posljednja generacija istoka, Zadnji trzaj, Od subote do subote, Padobran i Zara dosad su objavljeni romani ovog Zadranina koji se tek zahuktava. Jure je dobro poznat u navijačkim krugovima, no vrijeme je da se za njega čuje i među nama koji to još nismo, ili ćemo tek postati.

Osim ljubavi prema navijanju, ovdje se spominje još jedna velika ljubav, koja je mene uspješno dokrajčila. Nemilosrdni udarac sudbine osjeća se već na samom početku romana, a na samom kraju pogodi vas svom svojom silinom. Za osobu koja pati na ljubavne priče, ovaj roman, upravo u svojoj jednostavnosti, uzrokuje jedan prilično teški emotion overload koji ni satima nije tako lako izbaciti iz sistema.

Juru Karamarka možete pronaći na Facebooku i Instagramu (@jurekaramarko), ali prije nego što se pozabavite društvenim mrežama, pročitajte kratak intervju kojega sam uspjela užicati od njega. 








Jure nam je odgovorio na nekoliko kratkih pitanja, pri čemu je bio brutalno iskren i  nevjerojatno informativan. U ovih ćete ga nekoliko pitanja zasigurno bolje upoznati, shvatiti koji su njegovi ciljevi u ovom širokom literarnom svijetu, a možda se čak i uklopiti u redove njegovih dosadašnjih čitatelja.


1. Prvo i najvažnije pitanje je, naravno, gdje možemo nabaviti tvoje romane?
Romani se mogu naručiti preko ovog linka i unutar svega par dana dostava je na vratima, a plaćanje je pouzećem. Moguće je i preko web stranice moje izdavačke kuće, ali ja već 6 godina preferiram ovaj način jer mi je jednostavniji za izgradnju vlastite baze čitatelja.

2. Po tvojem mišljenju, što te odvaja od drugih domaćih autora?
Vjerojatno činjenica da svih ovih godina pišem navijačke romane koje čita specifična publika. Ljudi vole reći da sam sa svojim romanima kreirao poseban navijački žanr unutar nekoliko godina.

3. Radiš li već na kojem novom projektu, i ako da, kada ga možemo očekivati?
Moj sljedeći projekt je pri kraju. Taman se spremamo za fazu lekture. Radi se o navijačkom serijalu koji sam pisao skoro 2 godine live putem Facebooka i koji je svakodnevno čitalo 11.000 navijača. Sada smo se odvažili sav taj materijal sumirati i otisnuti podeblju knjigu 🙂 Trenutno pišem još 2 romana koji će nakon romana Padobran s kojim sam probio led biti isto materijal koji nije navijačke tematike. Što se tiče projekata moram spomenuti promociju romana Zara u svibnju koja će biti 4 puta veća i masovnija od promocije Joa Nesboa u Zadru, koja je isto taman u to vrijeme. Trenutno dogovaram dvoranu za nekoliko stotina ljudi.

4. Postoji li koja od tvojih priča koju ti je bilo posebno teško napisati i što je tome bio razlog?
Najteže mi je bilo pisati moju prvu fikciju, navijački roman Grafičar. Njega sam napisao u Munchenu na hodniku bolnice dok je s druge strane na krevetu ležao moj sin nakon teške operacije srca. Doktori su mi savjetovali da ako ne želim poludjeti od stresa moram pod hitno raditi nešto da misli odlutaju. Uzeo sam laptop i napisao svoj prvi navijački roman u par dana i par noći u bolničkom hodniku.

5. Što misliš, koji je najveći izazov osobe koja u Hrvatskoj želi postati uspješnim autorom?
Meni je največi izazov bio pronaći izdavača budući da su me za prvi roman odbili, apsolutno svi. Svi redom. 90% njih nikada nije niti odgovorilo na mail ili na upit. Znao sam slati rukopis i poštom, slati mailove u upravu, uredniku, portiru, ma svima. Nikad odgovora. Jako teška faza je to bila, ta odbijanja od onih koji odgovore i ignoriranja od ostalih. Tada sam saznao za opciju "Print na zahtjev" i izdavačku kuću iz Splita. Dogovorili smo sve u 5 minuta i evo u 6 godina imamo iza sebe 6 projekata i ovaj novi koji uskoro lansiramo. Ali svakako je izazov pronaći izdavača, pogotovo ako je netko anonimac, a želi svoju knjigu na polici. Ja sam tada imao blog koji je imao dnevno i po 10.000 ulaza pa sam donekle publiku već imao. Sjećam se, kada sam stavio Grafičar online da vidim sviđa li se ljudima, da ga je u pola dana pročitalo 800 navijača. Tako da ja možda nisam mjerodavan za ovo pitanje budući da sam tada već imao svoju neku publiku koja me je čitala.

6. Autor si i strastveni navijač, što se može po broju romana s navijačkom tematikom koje si dosad izdao. Postoji li još nešto što te inspirira ili čime se aktivno baviš, a u velikoj mjeri utječe na tvoj život i rad?
Ono što mene inspirira i na što trošim u prosjeku 16-17 sati dnevno je priča oko ugostiteljstva i marketinga za isto. Nekoliko godina sam se spremao za to zanimanje koje kod nas skoro pa i ne postoji i dolazi velikim koracima. Tri godine sam brusio znanje u inozemstvu i sada se time ozbiljno bavim, to mi je core djelatnost.

7. Postoji li nešto što bi želio poručiti čitateljima koji će za tvoje romane po prvi puta čuti na ovome blogu? 
Čitateljima koji će po prvi puta čuti za moje romane poručujem da nipošto ne kupuju Grafičara, Genovu, Kradljivce snova, Posljednju generaciju istoka ako nisu navijači jer će im to biti bacanje novaca. Volim reći iskreno kako je. To su romani za posebnu publiku i tematika je takva da je neće razumjeti svatko. Ako je nekome film Notebook predivan ne znači da će mu film Green street hooligans biti po mjeri. Ista stvar je i sa moja prva 4 romana. Ali. Uvijek ima neki ali. Ha ha ha. Roman Zara bih preporučio svima, apsolutno svima i tako je i napisan, da ga može čitati svatko, sve generacije, svi slojevi i možda baš zato u ovo kratko vrijeme taj roman postaje apsolutno hit. Jedan moj prijelaz iz 100% navijačke tematike u nešto drugo, za mene novo. I sa Zarom sam u tome i uspio. Gledao sam nedavno film Me before you i nakon filma osjećao sam se slomljeno i tad sam sebi rekao da je vrijeme da napišem nešto nakon čega će se točno tako osjećati i moj čitatelj. Sa Zarom sam u tome uspio. Što se tiče romana Padobran, to je moj prvi roman koji nema apsolutno nikakav doticaj sa navijaštvom. Za moj prvi uradak jako sam zadovoljan i vjerujem da ako nastavim tim pravcem da nakon 3-4 uradaka, nakon dosta pisanja, rada na sebi i sazrijevanja i na tom polju čeka me neki brutalno dobar roman koji ću napisati unutar par godina. S Padobranom sam samo napravio prvi korak na tom putu.

Nema komentara:

Objavi komentar